Dok je u glavnom dvorištu kulturnog centra Kulturbrauerei, koji je smješten u kompleksu zgrada stare pivnice u hipsterskom kvartu Prenzlauerberg, vladala nesnošljiva gužva zbog popularnog adventskog sajma tj. Weihnachtsmarkta, u prostoru pod rednim brojem 8 oko 19 sati počela se okupljati malobrojnija publika za večer hrvatske poezije. Ipak, njih pedesetak je platilo 6 eura da saznaju nešto više o suvremenoj hrvatskoj poeziji, što svjedoči i o raznolikosti kulturnih interesa koji postoje kod berlinske publike.

U organizaciji hrvatskog PEN-a i uz pomoć prevoditeljske mreže Traduki i hrvatskog veleposlanstva u Berlinu (u publici je bio u veleposlanik Ranko Vilović), pozornica Haus für Poesie bila je rezervirana za predstavljanje suvremenog hrvatskog pjesništva. Prostoriju je napunilo pedesetak ljudi, od kojih većina nije bila iz hrvatskog iseljeništva, što se moglo primijetiti i po tome što je većina u publici uzela uređaje za simultano prevođenje, s obzirom na to da su se na književnoj večeri podjednako govorili i hrvatski i njemački jezik.

Malo nakon 19 sati su svoja mjesta na podiju i ispred mikrofona zauzeli gosti iz Hrvatske - Ivana Šojat, Sonja Manojlović i Delimir Rešicki - te moderatorica večeri Alida Bremer, poznata prevoditeljica iz Splita koja već godinama živi i radi u Njemačkoj. Predstavljanje je bilo koncipirano tako da bi Bremer na njemačkom postavila nekoliko pitanja pjesnicima, koji su pak odgovarali na hrvatskom, a onda bi svaki od gostiju pročitao u originalu nekoliko svojih pjesama, čije bi pak prijevode na njemački - iz pera prevoditelja Klausa Detlefa Olofa - čitao netko drugi. Zvuči možda komplicirano, no predstavljanje hrvatskih pjesnika prošlo je većinom u zanimljivom razgovoru, za koji je publika bila itekako zainteresirana. Pjesnici su dobili i pljesak za svoje recitacije.

Sonja Manojlović se podsjetila na to kako je jednu od svojih ključnih tema - ljudsko tijelo - definirala već u prvoj zbirci koju je objavila kao 17-godišnjakinja, a govorila je i o svojoj suradnji s vizualnim umjetnikom Sašom Šekoranjom, s kojim je stvorila nekoliko knjiga poezije i crteža i fotografije. Svoju poeziju opisala je kao polifonu: ‘Kod mene uvijek postoji dijalog, postoji više glasova u tekstu.’ Na kraju svojeg predstavljanja Manojlović je ekspresivno pročitala i nekoliko svojih pjesma, primjerice ‘Najlakše je sebe nacrtati’ i ‘Žene, opće mjesto’.

Delimir Rešicki je bio sljedeći na redu i osječki se pjesnik - jedan od prvaka kvorumaške generacije - u svojem izlaganju poprilično zapetljao u neprestano citiranje i pozivanje na druge, poznatije umjetnike i filozofe. Na engleskom bi se reklo ‘name dropping’, koji je u izvedbi Rešickog u desetak minuta razgovora s moderatoricom Bremer, uključivao sljedeća imena: Georg Trakl, Paul Celan, Matoš, A. B. Šimić, David Bowie, Heidegger, Nietzsche, Lacan, Derrida, Baudrillard, Orwell, Bela Tarr itd.

Napad na fenomen ‘Big Brothera’ kojem je Rešicki posvetio par minuta svojeg izlaganja, nije bio pretjerano zanimljiv, no izvukao se zato fantastičnim čitanjem dviju kratkih pjesama, ‘Tesari’ i ‘Epitaf’. Obje su svojim pronicljivim dosjetkama i ritmom savršeno komplementarne pomalo histrionskoj izvedbi Rešickog kada recitira svoju poeziju.

Posljednja je nastupila Ivana Šojat, koja je govorila o postratnim traumama, konstatiravši kako se osjeća kao da i ona ima PTSP. Rekla je da treba raditi na pomirenju i naglasila da rado surađuje s kolegama iz Srbije i BiH te da joj i neki pomažu pri sakupljanju građe za novi roman. ‘Moje teme su ratne, ali to su teme pomirenja. Važno je komunicirati racionalno s ljudima iz Srbije i BiH, a ne preko nišana’, objasnila je Šojat berlinskoj publici svoje političke stavove, koji su se činili mnogo blažim nego kad ih artikulira u kolumnama za Hrvatski tjednik u kojem je objavila tekst o Radi Šerbedžiji i Miri Furlan, što je potaknulo polemiku u javnosti..

Šojat je i rekla da ‘vjeruje u ljudsku dušu’ te da se ‘bori protiv dijalektičkog materijalizma’, koji smatra štetnim za ljude. Poeziji se vraća jer se ona ‘najbolje zabija u duhovnost ljudskog bića’. Pročitala je svoje pjesme ‘Sakupljačica’ i ‘Kolona’ te dobila glasan pljesak publike za svoju melodičnu poeziju.

Predstavljanje troje hrvatskih pjesnika trajalo je u Haus für Poesie oko sat i 45 minuta, a publika se na kraju činila zadovoljnom te su mnogi ostali na druženju za šankom koje je uslijedilo. U svakom slučaju, književna večer ‘Poesie der Unruhe. Gedichte aus Kroatien’ pokazuje da u Berlinu ima publike koja je radoznala u vezi suvremene hrvatske književnosti, ali i da je potrebno doći i znati se predstaviti, što je ovoga puta zadovoljavajuće i napravljeno.