Autorica nekoliko nagrađivanih knjiga eseja i romana, od kojih je posljednji, 'Baba Jaga je snijela jaje' (Vuković i Runjić, 2008), objavljen u Hrvatskoj, predstavila se izložbom likovnih radova.

U galeriji Grafički kolektiv smještenoj u centru Beograda traje izložba 'Početnica za nepismene' koju su organizirali Narodna biblioteka Srbije i izdavačka kuća Fabrika knjiga.

Naslov izložbe inspiriran je istoimenom knjigom tiskanom u Zagrebu 1946. godine, a radovi su nastali na temelju slika iz ruskog bukvara iz sredine 20. stoljeća.

Značenja u podsvjesnom

Radove nastale kombinacijom riječi i slike, docrtavanjem, precrtavanjem sa slika odabranih iz bukvara na paus papir, izmještanjem motiva i stavljanjem u novi okvir, prošivanjem, otkrivanjem i pomicanjem, autor pogovora izložbi, povjesničar umjetnosti Branko Dimitrijević, tumači uz pomoć Freudove Wunderblock teorije o podsvjesnom. Kao što funkcionira dječja igračka u kojoj i nakon brisanja slojeva riječi njihov sadržaj ostaje duboko upisan u vosku, tako i višeslojni radovi čuvaju neka davno upisana značenja postajući sprave za sjećanje.

'Izložbu zovem 'Početnica za pismene', a ne 'Početnica za nepismene', jer me interesiralo što je izvan ideoloških parametara, što je u svakoj početnici što se uzima zdravo za gotovo. To je okosnica svake ideologije, to da je slika prirodan znak, a riječ arbitraran znak, slika je nešto što prepoznajemo odmah, a riječ je nešto što učimo', rekao je Dimitrijević.

A kao avion

Godine 1991. Dubravka Ugrešić napisala je esej 'Početnica' objavljen u knjizi eseja 'Kultura laži'. Bio je to tekst u kojem se prisjećala svoje početnice iz 50-ih godina, uspoređujući je s početnicama i bukvarima iz ranih devedesetih. Svoju početnicu 1991. čitala je kao najintimniju metaforu raspada zemlje čijoj je književnosti pripadala. Likovi iz njene prve knjige posvađali su se, rastale su se ćirilica i latinica, avioni pod slovom A bombardirali su jedni druge. Dvadesetak godina kasnije priča izgleda drugačije.

'Tko zna, možda i ja svojom nejasnom bukvarskom rabotom (…) spajam zaraćena pisma, ćirilicu i latinicu, zaraćene bukvare, pomirujem Milana s Ivicom, Stipu s Džaferom. Precrtavanje bi, kao prepisivanje, moglo biti ritual neke duboke unutrašnje pokore', navodi Ugrešić u uvodnom tekstu kataloga izložbe.

To je tek jedan od mogućih konteksta promatranja njenih likovnih radova, okvir u kojem se kreću i brojni eseji na temu konfiskacije pamćenja koje je dosad objavljivala. Ideja o otimanju od zaborava cijelog jednog povijesnog, društvenog, političkog i kulturnog života bivše Jugoslavije nezaobilazna je u njenim tekstovima, no ova izložba ujedno je i uvod u neke nove teme kojima se Ugrešić bavi u najnovijoj knjizi eseja 'Napad na minibar' (Fabrika knjiga, 2010), što uskoro izlazi u izdanju Frakture.

KK

U toj knjizi bit će objavljen i podulji esej 'Karaoke kultura' (KK), uvršten u katalog beogradske izložbe. Tekstom prvotno objavljenim u jednim inozemnim novinama, Ugrešić definira modernu digitalnu kulturu i fenomen amaterizma.

'U tom eseju prisjećam se kulture amaterizma u vrijeme komunizma. Komunizam je u sebi imao amatersku kulturu, ideju da će jednog dana svi pisati, slikati, raditi stvari koje vole, svi će stvarati. U komunističkoj praksi to je i postojalo. Postojali su kino-klubovi, amaterski foto-klubovi, radionice, domovi kulture su nicali posvuda, postojali su amaterski bendovi, cijela škola hrvatskih konceptualista izašla je iz kino-klubova. Ta kultura se ustvari ugasila, ona više ne postoji. Moja teza je da je komunizam umro, ali su pobijedili amateri koji su preplavili cijeli svijet. Teza je jako zaoštrena i vjerojatno nije točna, ali je vrlo zabavna', rekla je Ugrešić.

Tu dobivamo i odgovor na pitanje odakle hrabrosti da se osoba koja živi od svog pisanja upusti u drugu granu umjetnosti u kojoj je – amater.

Prije no što je počela pisati tekst 'Karaoke kultura', Ugrešić je u Amsterdamu posjetila jedan karaoke-bar ne bi li saznala što ljude, pa i one bez sluha, nagoni da pjevaju pred nepoznatim mnoštvom.

'Ne napadam amatere, stavila sam se u poziciju jednog.

To je moja arheologija, izložba nije ni slikarstvo ni umjetnost. Nisam likovni umjetnik ni likovni početnik', kazala je.

Barthesovu tezu o smrti autora zorno je pojasnila na primjeru fenomena Harryja Pottera:

'U kulturi današnjice dominira Harry Potter koji ima milijune fanova. Oni nisu pasivni, Harry Potter živi na internetu. Imate milijune ljudi koji prekrajaju djela J. K. Rowling, koji nastavljaju život Harryja Pottera, kao da autor ne postoji.

Nije važna ona, nego je važna kulturna zabava koja ide dalje na internetu. U toj suvremenoj kulturi, a sve je počelo internetom i Wikipedijom, amateri preuzimaju vlast i cijela ta djelatnost je omogućena zahvaljujući tehnologiji.'

Svjesno ili ne, Ugrešić se naslovljavanjem teksta 'KK' (Karaoke kultura) poslužila produktom nove internetske generacije.  

Jedno od desetak značenja upisanih u Urban Dictionary pod jedinicom KK glasi: Used on messenger programs as a lazy way of typing ok