Nakon što se u svojim mizantropskim djelima obračunao s hipijima, vlastitim roditeljima koji su ga napustili, muslimanima i znanošću, Houellebecq je ovoga puta odlučio skalpelom zarezati po svijetu umjetnosti. Kako javlja portal Artinfo, glavni lik je Jed Martin, bogati slikar, najslavniji po svojem serijalu slika među kojima je najpoznatija 'Bill Gates i Steve Jobs razgovaraju o budućnosti kompjutera'. Na njoj se pak vide poznati informatički magnati kako igraju šah na prelijepoj pacifičkoj obali. Jobsu se slika strašno svidi te je od Martina kupi za višemilijunski iznos, potvrđujući i podaničku ulogu umjetnosti koja se prodaje kapitalu kao jednu od meta Michela Houellebecqa. Dosta toga se može iščitati i u namjerno satiričkim nazivima Martinovih slika, među kojima je i, primjerice, 'Jeff Koons i Damien Hirst dijele umjetničko tržište'.

Kako bi osigurao novu dozu skandaloznosti za ovaj roman, Houellebecq se upisao u njega i kao lik. Jed Martin tako susreće pisca u stanju alkoholnog ludila, a Houellebecq samoga sebe u tekstu opisuje kao 'bolesnu ostarjelu kornjaču'. Naravno, svoju pojavu u romanu Houellebecq koristi i za pokoji obračun, pa se tako iz usta njega kao književnog lika može čuti i prolijevanje žuči po novinarima, koje - poznato je - Michel Houellebecq inače ne podnosi. U 'La Carte et le Territoire' lik pisca objašnjava da se najviše opija u prisustvu novinara, jer bi se trijezan ispovraćao zato što mora biti u njihovom društvu. Kao vontrierovski vrhunac narcisoidne pretencioznosti Houellebecq ubija sebe u romanu, pa se u priču kao važan lik upetljava i policijski istražitelj.

Francuski mediji predviđaju da bi ovim romanom zloglasni Michel konačno trebao osvojiti i nagradu Goncourt, najugledniju u Francuskoj, koja mu je dosad zbog prevelike kontroverznosti izmicala. Oštroumni provokator Houllebecq u svojim djelima osuđuje suvremenu nepodnošljivu lakoću postojanja, upisujući duhovnu bijedu u trenutnu ljudsku egzistenciju. Kritičari su se većinom pozitivno izrazili o knjizi, no bilo je i pojedinačnih nemilosrdnih napada, kao što je kritika u La Reppublici, koju je napisao cijenjeni francuski pisac marokanskog porijekla Tahar Ben Jelloun. Bit će zanimljivo pratiti recepciju ovog romana u svijetu umjetnika koje prikazuje na nimalo uljepšan način, propitujući smisao i poziciju umjetnosti u 21. stoljeću. Samim time Houellebecq propituje i sebe kao pisca. Odgovori do kojih u romanu dolazi vjerojatno nam se neće svidjeti, ali to neće značiti da nisu istiniti.