Reflektirajuće, goruće, gibajuće, statično, izlomljeno i zagušeno svjetlo predstavlja nasumično nabrojeno, nekoliko pojavnosti svjetla koje u kulturološkom i antropološkom smislu oduvijek nosi značenje dobrog i svetog, a kao medij u umjetnosti postoji u dva osnovna oblika.

U ranijim razdobljima umjetnost se služila materijalima koji su dočaravali ili koristili efekte svjetla (vitraži u srednjovjekovnim crkvama, boja u slikarstvu), a od početka 20. stoljeća nadalje upotrebljava se umjetno svjetlo, svjetleći predmeti (žarulja, neon, svjetleće boje).

Budući da je neopipljivo, a istovremeno omogućujući da stvari budu vidljive, svjetlo je idealno sredstvo za postizanje perceptivnog osjećaja beskonačnog prostora i nematerijalnosti. Njegovo fizikalno svojstvo kompatibilnosti s elementima zraka, vode i vatre te neka vrsta isključivosti spram čvrste materije koja ga jedina uspijeva ukrotiti i zatvoriti u kućište proizveli su velik raspon eksperimenata u vizualnim umjetnostima, posljedično uočljivih i na ovoj izložbi.

Svoje radove izlažu umjetnici: Alen Floričić, Ivana Franke, Aleksandar Garbin, Dalibor Martinis, Zdravko Milić, Goran Petercol, Nika Radić, Davor Sanvincenti, Aleksandar Srnec, Damir Stojnić, Silvo Šarić, Goran Škofić, Bojan Štokelj i Mirjana Vodopija.

Njihovi radovi s različitih pozicija koriste učinke medija svjetla u formi lightboxa, instalacija s reflektirajućim i transparentnim materijalima, običnih žarulji, neona ili LED-ica, ekstenzija u fotografiji i videu; sve do sjene, od svjetla neodvojive pojave.

Nakon riječkog postava izložba će u manjem formatu biti predstavljena u Multimedijalnom kulturnom centru Split sredinom svibnja, kada će biti i objavljen dvojezični katalog izložbe.