Iako su, vremenski gledajući, djelovali paralelno, za razliku od međunarodnog neokonstruktivističkog pokreta Novih tendencija, u kojem se razvijala optička, kinetička i računalna umjetnost te istraživao novi vizualni jezik, Gorgona je predstavljala duhovnu i umjetničku alternativu jer je težila duhu antiumjetnosti, apsurda, ironije i zenovske kontemplacije, a karakterizirao ju je zatvoren, hermetičan i ezoteričan rad koji se očitovao podjednako u umjetničkim djelima, ali i u duhovnoj i životnoj atmosferi koja je bila sastavni dio aktivnosti članova Gorgone. Neke od duhovnih vježbi gorgonaša uključivale su zapisivanje misli za određene mjesece ili slanje pozivnica za izložbe koje se neće održati, kao i izdavanje antičasopisa Gorgona.

Upravo je u okrilju Gorgone Josip Vaništa dosegnuo nultu točku slikarstva i najradikalniji domet hrvatske umjetnosti 20. stoljeća, stvorivši djelo Slika XII 1964. godine, koje sadrži samo pisaćim strojem ispisan tekst s 'uputama' za izvođenje slike. U periodu od 1965. do 1967. prekinuo je svaku umjetničku aktivnost potvrđujući težnju za ukidanjem umjetničkog djela kao fetiš-objekta, a zbog osebujnog djelovanja u Gorgoni Vaništu se s razlogom smatra jednim od rodonačelnika konceptualne umjetnosti, i to u svjetskim okvirima.

S druge strane, Vaništa je često bio percipiran kao izuzetan crtač, portretist i rafinirani slikar kojeg karakterizira minimalistički pristup, suspregnuta gesta i duboko poštivanje slikarske tradicije – što je naoko sasvim suprotno od radikalnih gorgonskih misli i praksi. Uzimajući u obzir tu dvostruku percepciju Vaništine umjetnosti, izložba 'Ukidanje perspektive' ima za cilj pokazati da se ne radi o dvije različite osobe, dvojici Vaništa, već da te dvije, naoko različite i dijametralno suprotne prakse otkrivaju složen i tankoćutan svijet izuzetnog erudita, umjetnika, autora i intelektualca koji je duboko promišljao svoju poziciju.

Sam naziv izložbe 'Ukidanje retrospektive' referira se na naslov Vaništinog objekta - stola nazvanog 'Ukidanje perspektive' - a može se odnositi i na mnoge njegove crteže i radove u kojima Vaništa simbolički ukida prostornu perspektivu, odnosno iluziju treće dimenzije, a samim time i retrospektivu kao općeprihvaćen i konvencionalan način predstavljanja cjelokupnog umjetničkog opusa.

Na izložbi ćemo vidjeti presjek sedamdeset godina Vaništinog djelovanja, od najranijih ulja – Voće iz 1942. i Autoportreta iz 1943. - nastalih u gimnazijskim klupama u Karlovcu, pa sve do nedavno realiziranih i 'potpisanih' fotografskih instalacija, crteža i ulja.

Ukupno će biti predstavljeno više od 200 djela, slika, crteža, objekata, instalacija, kolaža, antičasopisa, pisama, filmova koji svjedoče o iznimnoj umjetničkoj osobnosti Josipa Vanište i istodobno govore o vizualnoj kulturi, književnosti, filozofiji i društvu druge polovice dvadesetoga stoljeća.

Ideja izložbe je da komornom atmosferom i discipliniranošću korespondira s duhom tog samozatajnog i asketskog umjetnika, a kroz desetak izložbenih segmenata: Rani crteži; Misli za mjesece; Ukidanje perspektive; Prijedlozi, projekti, korespondencije sa stranim umjetnicima; Pisma (Radoslava Putara i drugih); Gorgona; Kolektivna legitimacija; Sateliti ili adherenti Gorgone; Postgorgona; Polaganje; Filmovi; Dokumentacija života i djela drugih umjetnika i autora (Leo Junek, Milan Steiner, Josip Crnobori); Portreti umjetnika; Izvolite prisustvovati (dokumentacija o Vaništinim izložbama), provlači se zajednička nit bez obzira je li riječ o zapisu, crtežu, instalaciji ili pismu prijatelju. Eliptični izrazi, oštrina zapažanja, fokusiranost na ono što je naoko nevažan detalj, težnja jednostavnosti - upućuju na Vaništin temeljni postupak redukcije, izostavljanja i suočavanja s prazninom.

Izložba i njezini edukativni programi pružit će obilje materijala i o društvenim prilikama i vremenu u kojemu je Vaništa stvarao, njegove veze s francuskom kulturom te europskim umjetnicima s kojima je bio povezan suradnjom u antičasopisu Gorgona koji je osnovao i vodio.

Izložbu prati i opsežna publikacija na 340 stranica i stotinjak ilustracija, svojevrsna 'knjiga umjetnika' koja sadrži tekstove domaćih i inozemnih likovnih i književnih kritičara, povjesničara umjetnosti, pisaca, redatelja, kustosa, umjetnika, filozofa, arhitekata, među kojima su: Dunja Blažević, Ješa Denegri, Ivan Čižmek, Marija Gattin, Slavko Goldstein, Marko Grčić, Boris Groys, Radmila Iva Janković, Miljenko Jergović, Stanko Lasić, Tonko Maroević, Matko Meštrović, Georgij Paro, Christian Rattemeyer, Ljerka Schiffler, Đuro Seder, Branka Stipančić, Žarko Vijatović, Igor Zidić i Nada Beroš.

Kustosica izložbe je Nada Beroš, viša kustosica MSU-a. Autor postava je arhitekt Nenad Fabijanić, a grafičko oblikovanje publikacije i vizuala izložbe potpisuje Bilić_Müller Studio.

Izložba će biti otvorena do 16. lipnja.