'Projekt u Zagreb dolazi nakon što je bio postavljen na ovogodišnjem venecijanskom bijenalu, koji je propitivao temeljne elemente arhitekture u 20. stoljeću. Svemirska arhitektura preispituje svu arhitekturu na Zemlji, a svim tim pitanjima još se u dvadesetim godina prošlog stoljeća bavio Noordung', rekao je Miha Turšić, ravnatelj KSEVT na konferenciji za novinare.

'Dosad na bijenalu u Veneciji nikada nije bila predstavljena svemirska arhitektura iako je ona najveća manifestacija moderne arhitekture', dodao je.

Hermana Potočnika Noordunga, rođenog 1892. u Puli, povijest svemirskih putovanja poznaje kao pionira svemirske arhitekture koji je bitno utjecao na one koji su poslali u svemir prvu raketu, prvi satelit, prvog čovjeka i dosegli Mjesec. Svi ključni muzeji astronautike u svijetu ističu njegovu ulogu na tom području, a njegova knjiga 'Problem vožnje svemirom - raketni motor' iz 1929. govori o viziji arhitekture koja će omogućiti ljudima da prežive u opasnim, čak i smrtonosnim uvjetima nulte gravitacije.

'U svemiru je dosad bilo oko 600 ljudi, no niti jedan od njih nije bio umjetnik iako je umjetnost temeljna ljudska praksa, tako da mi zapravo u Svemiru još nismo bili kao ljudi', ustvrdio je autor projekta Dragan Živadinov

'KSEVT se bori za kulturalizaciju svemira, a protiv njegove komercijalizacije i militizacije, sustavno se bavimo umjetnošću i znanostima, no ne prirodnima nego humanističkima, od antropologije i filozofije do geografije i povijesti', dodao je proslavljeni slovenski kazališni redatelj.

Izložba posvećena Potočniku uključuje i pregled utjecaja koji su ga oblikovali te njegov utjecaj na razvoj svemirskih istraživanja, od izdavanja knjige 1929. do video zapisa svjedočanstava najjačih današnjih znanstvenika i kozmonauta o prisustvu Noordungovih ideja u tehnološkim rješenjima 21. stoljeća.

Jasmina Bavoljak, kustosica izložbe u Galeriji Klovićevi dvori, najavila je da će Živadinov na dan otvorenja održati radionicu za djecu na kojoj će animirati i puštati Disneyeve filmove. Uz pomoć animiranih didaktičkih svemirskih filmova odgovorit će im na pitanja kako je to biti čovjek u svemiru, kako je živjeti bez poda pod nogama i kako putovati kroz prazan svemir.

Tko je Herman Potočnik Noordung?

Iako je Potočnik rođen u Puli, hrvatska ga javnost slabo poznaje. Njegov je otac, Jože Potočnik bio general i vojni kirurg u austrijskoj mornarici, a majka Minka, rođena Kokoschinegg bila je kći mariborskog trgovca češkog podrijetla. Herman je djetinjstvo proveo u rodnom mjestu i Mariboru, a od 1910. do 1913. pohađa nastavu pri Tehničkoj vojnoj akademiji u Moedlingu u blizini Beča i završava je kao stručnjak za gradnju željezničkih pruga i mostova s činom natporučnika.

Godinu dana nakon školovanja sudjeluje u Prvom svjetskom ratu, a zadnju godinu rata proveo je na frontu između Soče i Piave, gradeći i rušeći mostove i pruge po potrebi. Kao satnik, kapetan prve klase, umirovljen je s 26 godina jer mu je zbog kronične upale pluća zdravlje bilo ozbiljno narušeno.

Nakon rata studirao je strojarstvo na Visokoj tehničkoj školi u Beču gdje je 1925. godine diplomirao kao inženjer - stručnjak za raketnu tehnologiju, a nakon završenih studija živi kod brata u Beču i potpuno se posvećuje raketnoj i svemirskoj tehnici. Svoju knjigu 'Problem vožnje svemirom', pisao je već na samrtnoj postelji no dočekao je njezin izlazak iz tiska.

Ta knjiga predstavlja strateški nacrt za ljudski prodor u svemir, od gravitacijskih problema i raketnog pogona kao rješenja za svemirski motor do problema uzlijetanja i spuštanja svemirske rakete s konkretnim tehničkim rješenjima.

Posebno se zadržao na konstrukcijskim pitanjima umjetnog satelita i svemirske stanice te izradio nacrt geostacionarnog satelita, i s nevjerojatnom točnošću odredio visinu na kojoj će kružiti satelit i brzinu njegova kruženja. Umro je 1929., u velikom siromaštvu, u dobi od 36 godina, a pokopan je u Beču.

Potočnik je formiran kroz tehnološki razvoj Austro-Ugarske Monarhije, ali je doživio i njezinu propast. To je bitno utjecalo na činjenicu da se, osim tehnološkim pitanjima, uglavnom bavio potpuno humanističkim pitanjem: kako živjeti u svemiru?