Izložba EXPO 2015. otvara se 1. svibnja iduće godine i bit će, kako najavljuju talijanski mediji, u znaku Leonarda da Vincija. Na njoj će nastupiti 144 zemlje svijeta, među njima su Afganistan, Bangladeš, Kuba i Burundi, a Hrvatska neće nastupiti kao jedina članica Europske unije.

Izložba će se baviti značajnom temom 'Prehrana planeta, energija života' i zemlje izlagači pokušat će u sklopu svojih paviljona odgovoriti na pitanje je li danas moguće osigurati dovoljno kvalitetne, zdrave i održive hrane za cijelo čovječanstvo te tako pokazati međuodnos čovjeka i njegovog okoliša.

Naši sugovornici se slažu da je manjak novca prihvatljiv razlog i pokazuje socijalnu osjetljivost prema stanovnicima Slavonije, no Hrvatska je otkazivanjem svog nastupa propustila značajnu priliku za kulturnu i robnu razmjenu, očito ne shvaćajući da se kultura u EU danas tretirakao tzv. poluga razvoja, a ne kao potrošnja, i da je trenutačno u Europi iznimno velik utjecaj kulturnih i kreativnih industrija na gospodarski rast svake zemlje.

Po mišljenju filmskog redatelja Vinka Brešana, koji je dva puta sudjelovao na svjetskim izložbama, svaka zemlja na tom sajmu dobiva svjetsku promociju jer se pojavljuje s nečim što je pamtljivo i što usmjerava svjetlo i pogled cijelog svijeta na tu zemlju.

'Sudjelovanje na izložbi EXPO najbolji je način prezentacije svoje zemlje u svijetu. Zemlja koja dobro napravi svoj paviljon može itekako profitirati u turističkom i gospodarskom smislu jer se posjećenost takvim izložbama mjeri u desecima milijuna posjetitelja. Možda se taj efekt neće odmah osjetiti, ali treba razmišljati dugoročno. Razumijem da nemamo novca, ali ne razumijem to da se ne vide trajni benefiti koje možemo imati od nastupa na Svjetskoj izložbi EXPO 2015. Nesudjelovanje će nam kratkoročno donijeti uštedu, ali dugoročno je to velik gubitak za Hrvatsku', poručuje Vinko Brešan.

Iako se već godinama zemlje sudionice na izložbama EXPO natječu u spektakularnosti i pompoznosti, činjenica jest da ti nastupi imaju velik kulturni, turistički i gospodarski efekt, a u nekim slučajevima, poput Nizozemske, benefiti mogu biti puno veći od ulaganja. Primjerice Nizozemska je u svoju prezentaciju na Svjetskoj izložbi EXPO 2005. u Japanu uložila oko 35 milijuna eura, a vratilo joj se kroz povećane investicije, trgovinsku razmjenu te turizam u vrijednosti od 350 milijuna eura.

Potvrđuje to i povijest našeg sudjelovanja na takvim izložbama. Paviljoni zagrebačkog arhitekta Vjenceslava Richtera bili su još u šezdesetima prošlog stoljeća isticani kao primjer odlične sajamske arhitekture, a u samostalnoj Hrvatskoj, na izložbi u Lisabonu 1998, prezentacija arhitekta Branka Silađina, kojom je Hrvatsku promovirao kao pomorsku i mediteransku zemlju, izazvala je neočekivano veliko zanimanje za novu državu. Oduševljenje je bilo toliko veliko da je Hrvatska dobila specijalni poziv za sudjelovanje na sljedećoj izložbi u Hannoveru.

Po mišljenju arhitekta Branka Silađina, Hrvatska je svoj velik ugled, koji je imala na svjetskim izložbama, svojim nesudjelovanjem i nemarom pretvorila u prah.

'Naše neprisustvovanje na svjetskim izložbama postalo je oblik našeg stalnog postava. Ne samo da ne idemo u Milano, nego nismo bili ni u Južnoj Koreji, a u Kini smo sudjelovali s nekakvom improvizacijom. Usprkos tome, našu prezentaciju u Šangaju vidjelo je više od 20 milijuna ljudi, što se itekako odrazilo na hrvatski turizam. Dakle prezentacija Hrvatske u Kini, a prije toga i u Japanu, imala je velik odjek u tim zemljama. Statistike su pokazale da se broj japanskih turista u Hrvatskoj udvostručio, što se dovodilo u izravnu vezu s nastupom Hrvatske na izložbi EXPO 2005. u Aichyju u Japanu. Dakle sudjelovanje na izložbama EXPO nema samo kulturološku važnost, nego ima i znatan gospodarski efekt, no danas se to ne razumije ili nema osobe koja bi projekt hrvatskog nastupa gurala do kraja. To je godinama radio Ivica Maričić kao nacionalni povjerenik, čovjek goleme energije i entuzijazma, ali njegovim odlaskom u diplomaciju nastala je rupa i izgleda da više nema zanimanja za to', kazuje Silađin.

Koje je benefite Hrvatska imala od svoje prezentacije u Japanu 'Kap vode, zrno soli', koju su osmislili fotograf Damir Fabijanić, multimedijalni umjetnik Dalibor Martinis i arhitektonski studio 3LHD? Broj japanskih turista povećao se za 98 posto, na tamošnje tržište plasirana je kravata Croata, počeli smo u tu zemlju izvoziti i izvorsku vodu Jana, a kulturna suradnja nastavila se i nakon završetka izložbe. Koristi smo imali i od nastupa u Kini 2010, kada smo imali tek improvizirani paviljon, a to se najviše očitovalo u znatno povećanom priljevu kineskih turista u Hrvatsku.

Silađin dodaje da je zastupao tezu da se Hrvatska u Milanu predstavi atraktivnom instalacijom koja bi simbolizirala naše postojanje i na kojoj bi posjetitelji mogli dobiti informacije o Hrvatskoj elektroničkim putem.

'O tom mom prijedlogu uopće se nije ozbiljno raspravljalo', ističe arhitekt, zaključujući da 'nije tragedija to što nećemo nastupiti na EXPO-u u Milanu, ali je velika šteta i trebamo žaliti za propuštenom prilikom'.

U međuvremenu je na zagrebačkom Arhitektonskom fakultetu organizirana radionica za unutrašnje uređenje hrvatskog paviljona na izložbi EXPO 2015. u Milanu. Stručni žiri odabrao je rad studenata arhitekture Maje Cindrić i Tina Čopa, nastao pod mentorstvom nastavnice Lovorke Prpić. Rad je predstavljen još u proljeće u Ministarstvu vanjskih i europskih poslova, no nije se krenulo u realizaciju.

'Naravno da u ovom trenutku ne možemo sudjelovati na izložbi EXPO 2015. u Milanu jer nemamo dovoljno novca za gradnju vlastitog paviljona, ali nemamo dovoljno ni znanja ni pameti da osmislimo dovoljno originalnu i atraktivnu prezentaciju Hrvatske kojom bismo se predstavili, a možda i nametnuli svijetu', ističe profesor arhitekture Nenad Fabijanić, koji je također imao iskustvo sa Svjetskom izložbom EXPO.

'Jednom je Italija osmislila vrlo atraktivan štand na kojem su prodavali svoje nacionalne brendove - capuciner, gorgonzolu i parmezan - privukavši tom jednostavnom, ali sugestivnom ponudom brojne posjetitelje i pokazavši da je moguće i s malo novca, ali na dobro upakiran način pokazati se svijetu. Ne kažem da bismo mi u Milanu trebali prodavati kulen i paški sir, ali je Ministarstvo vanjskih poslova i europskih integracija svakako trebalo oformiti stručno povjerenstvo koje je u skladu s pravilima merkantilizma trebalo osmisliti originalnu, zanimljivu i prepoznatljivu prezentaciju Hrvatske za izložbu u Milanu.

Ne smijemo ići van s lažima, nego s onim što je samo naše, autentično, pa tako ta prezentacija treba biti iskrena i odražavati naše pune potencijale te sadržavati ono što Hrvatska može prodati svijetu. Uvjeren sam da je to moguće realizirati a da se ne isprazni državna blagajna', zaključuje Nenad Fabijanić.