Profesor organske kemije sa sveučilišta u Paviji pokazao je kako se jednostavnim kemijskim postupkom može doći do efekta torinskog platna, tj. otiska lica na tkanini. Istraživanje su sponzorirali ateisti, u želji da pobiju vjerovanje kako je lik na čuvenom torinskom platnu Isusov
Luigi Garlaschelli razvukao je smiješak zadovoljstva na lice svakog gorljivog ateista dokazavši kako otisak lica na torinskom platnu nije rezultat nikakve božje intervencije, već jednostavnog kemijskog procesa. Koristeći tehnologiju koja je bila dostupna i u srednjem vijeku, taj je organski kemičar napravio 'novo torinsko platno', a rezultate svojeg istraživanja i detalje postupka obrazložit će na skoroj konferenciji o paranormalnom.
Naime, testovi na torinskom platnu pokazali su da datira između 1260. i 1390. te da otisak lica nikako ne može pripadati Isusu Kristu, što neobično teško pada kršćanima željnima čudesa.
Inače, tehnika je elementarna – dovoljno je zamotati glavu u platno i potom utrljati pigmentom pomiješanim s malo kiseline. Upravo je na taj način prof. Garlaschelli dobio svoju varijantu platna iz Torina. Ipak, pronicljivo zaključujuje da će otkriće malo utjecati na mišljenje relikvijskih fetišista: 'Ako ljudi neće vjerovati datiranju ugljikom, napravljenom u najboljim svjetskim laboratorijima, sigurno neće vjerovati ni meni.'
