'Meni osobno most nije trebao ni kao korisniku Botaničkog vrta ni kao korisniku Adrenalinskog parka', uz smijeh nam kaže Nenad Fabijanić, profesor na Arhitektonskom fakultetu kojega smo za komentar molili kao voditelja urbanističko arhitektonske studije Integrirani grad.

Ovom studijom predviđeno je spuštanje određenog dijela željezničke pruge pod zemlju da bi se oslobodio prostor za razvoj grada i gradskog prometa te povezivanje gradskih cjelina koje ta pruga razdvaja. Prema zamisli stručnog tima koji je radio na studiji uz profesora Fabijanića, željeznička pruga bila bi spuštena pod zemlju na jugu u Savskoj ulici kod zgrade Industrogradnje, na istoku iza Plinare kod produžene Branimirove ulice te na zapadu kod Oranica.

'Nemam što komentirati jer ovo je most koji zapravo demantira tu viziju. U potpunoj je koliziji s idejom spuštanja željeznice pa je svaki moj komentar suvišan. Ja zaista nisam pobornik nadvožnjaka, podvožnjaka i sličnih mostova koji bi u načelu komplicirali i dalje i pješački i kolni promet', kaže profesor Fabijanić i objašnjava da ga ne zanimaju stvari koje se rješavaju za vrijeme radnog vijeka ili za vrijeme trajanja profesionalnog života.

'Prema tome, prvo treba zauzeti stav što Zagreb želi sa svojim prometom pa tek onda definirati sve ostale mostove, nadvožnjake, podvožnjake, čvorišta itd. za sva vremena', rekao je tportalu profesor Fabijanić.

Spuštanjem pruge na zapadu kod Oranica otvorio bi se prostor za spajanje dijela Trešnjevke s Trgom dr. Franje Tuđmana, s kojeg je ideja Integriranog grada, dok se taj prostor još nazivao Trgom Francuske Republike, i poniknula. Uređenje Trga, ili Parka dr. Franje Tuđmana kako ga je zamislio profesor Fabijanić, najavljeno je još prije dvije godine, ali do realizacije još nije došlo.

'Onog trena kad čujemo da je samo fragment Trga Franje Tuđmana u optjecaju za uređenje, onda ćemo moći ozbiljnije razgovarati o tome kako to Grad gradi i je li pametno raditi u etapama. One imaju smisla u visoko civiliziranim sredinama u kojima je sve unaprijed osigurano, no kod nas ne funkcioniraju jer se etape rade od mandata do mandata i više su politička tema u kojima se sve prilagođava predizbornim kampanjama', kaže nam Fabijanić.

Za mišljenje smo pitali i Renea Lisca, novoizabranog predsjednika Društva arhitekata Zagreba i voditelja projekta Akupunktura grada kojem je cilj kroz niz malih i preciznih intervencija u gradskim četvrtima poboljšati kvalitetu urbanog života, povećati socijalnu koheziju lokalne zajednice i ojačati identitet četvrti.

Lisac se slaže da most gubi smisao dođe li do realizacije projekta Integrirani grad, ali upozorava da je to dugoročna vizija razvoja Zagreba, a čekati njegovu realizaciju može značiti kočnicu za jako puno malih intervencija koje trenutno mogu poboljšati gradski život.

'Ne kažem da sam nešto posebno za taj most, ali sam Integrirani grad teško može biti argument za kočenje nekih manjih intervencija koje nakon realizacije tog projekta više neće imati nekog smisla. U slučaju realizacije Integriranog grada, i Miramarska bi trebala prolaziti drugačije jer pruga prolazi ispod, a sam most je za rješenje cijelog tog prostora prava sitnica', rekao je tportalu Lisac.

Za most koji povezuje Botanički vrt i Adrenalinski park Lisac ne misli da bi mogao odigrati veću ulogu u oživljavanju tih sadržaja, ali može pridonijeti pješačko-biciklističkoj magistrali koja povezuje istok i zapad za što su potrebni preduvjeti u širim zonama, poput provlačenja trase između Botaničkog vrta i željezničke pruge.

'Činjenica je da je centralni dio grada, gledano od Savske pa do Držićeve, za biciklistički promet vrlo problematičan i očekivati neku jaku biciklističku magistralu dosta je teško. Ako bi postojala mogućnost prelaska mosta s nastavkom trase prema istoku i zapadu, to i ne bi bilo toliko loše pa čak i ako zbog širine most morate prijeći sporije. To je dio šire trase koja vjerojatno ide još od trase Samoborčeka na zapadu do Branimirove na istoku i mjesto nije loše kao biciklističko-pješački prijelaz', kaže Lisac koji ipak sumnja da je most tako zamišljen, s obzirom da su na strani Botaničkog vrta zbog visinske razlike postavljene čak i stepenice.

Lisac kaže da bi i prostor Adrenalinskog parka vjerojatno zaživio da odluke ne donosi politika te da se u osmišljavanju sadržaja tog prostora trebalo uključiti potrebe građana. Smješten nedaleko od Glavnog kolodvora, Adrenalinski park osmišljen je za putnike koji imaju stanku u dolasku vlakova što i nije širok spektar korisnika. Uz to, i one malobrojne koji bi vrijeme prikratili vježbajući, park svojim dizajnom nije uspio privući.

Stoga, smatra da se pri osmišljavanju sadržaja za prostor gdje je nekad bilo prenoćište Crvenog križa trebalo sagledati primarno kao donjogradsku lokaciju. Među ostalim prijedlozima koji su uključivali i potrebe građana, Akupunktura grada imala je rješenje slično postojećem.

'To je trebao biti rekreativni sadržaj za područje Donjeg grada, a ideja je bila povezati sve udruge koje imaju potrebu vježbati na otvorenom', kaže nam Lisac i objašnjava da bi svi koji koriste javni prostor za svoje vježbanje i performanse od Street workout saveza, udruga penjača, sportskih penjača do onih koji imaju performanse na otvorenom, parkouraša, break dancera, dobili integralno mjesto okupljanja i sprave koje bi svima njima bile od koristi.

'Ljudima u Donjem gradu treba prostor za vježbanje, ali nisam siguran da je to ovakav prostor kakav sad imamo', kaže Lisac.

Prema najavama, most, koji bi uz pješačku povezanost trebao oplemeniti urbanističku cjelinu zagrebačke Zelene potkove, za pješake bit će otvoren samo u radno vrijeme Botaničkog vrta, ponedjeljkom i utorkom od 9 do 14.30 sati te od srijede do nedjelje od 9 do 19 sati, i to od 1. travnja do 1. studenog. Bude li zaista tako, naziv Most zaljubljenih itekako ima smisla.