Zgrada bivše Tvornice duhana Zagreb
Izvor: Pixsell / Autor: Tomislav Miletić
Zgrada bivše Tvornice duhana Zagreb
Izvor: Pixsell / Autor: Tomislav Miletić
INVESTICIJA OD 250 MILIJUNA KUNA
Nakon što je novi ministar kulture Zlatko Hasanbegović javno istaknuo da će jedan od prioriteta Ministarstva kulture biti završetak Hrvatskog povijesnog muzeja, odmah je krenuo u akciju i razriješio dužnosti dosadašnju v.d. ravnateljice Natašu Mataušić i imenovao novu čelnicu te ustanove, no zasad ništa nije rekao o tome kako i otkuda misli namaknuti 250 milijuna kuna potrebnih za završetak Muzeja.
Zato se i dalje ne zna hoće li se radovi obnove zgrade bivše Tvornice duhana Zagreb financirati iz državnog budžeta ili po modelu privatno-javnog partnerstva za što se zalagala Milanovićeva administracija tako da je završetak tog projekta i dalje pod znakom pitanja. Zbog toga smo istražili zašto ta ideja o preseljenju Muzeja iz neadekvatnog prostora na Gornjem gradu u historicističku zgradu u Klaićevoj ulici do danas nije realizirana i kakve su šanse da se taj projekt konačno završi.
Hrvatski povijesni muzej bio je tretiran kao strateška investicija u kulturi i trebao je biti završen još prošle godine, no to se nije dogodilo jer su njegovu finalizaciju kočila tri problema: nedostatak političke volje, manjak novca, odnosno, traženje prihvatljivog modela financiranja, te ograničenost arhitektonskog projekta rigoroznim pravilima konzervatorske struke zbog čega se doguralo do pete verzije arhitektonskog rješenja, koja je konačno udovoljila suvremenim muzeološkim standardima.
Ambiciozni projekt novog Hrvatskoj povijesnog muzeja, koji bi bio smješten u obnovljenu i prilagođenu zgradu bivše Tvornice duhana Zagreb u Klaićevoj ulici, koja je zaštićeno kulturno dobro, pokrenula je još ekipa bivšeg ministra kulture Bože Biškupića. Sve je izgledalo idilično: država je od Adris grupe, tadašnjeg vlasnika zgrade, otkupila taj prostor za 70 milijuna kuna 2007. godine, a zatim je naručen idejni projekt od arhitekta Ivice Plaveca, koji je zamislio muzej na deset tisuća kvadrata. Kad je projekt bio gotov, Ministarstvo kulture proglasilo ga je 2013. godine 'dobro elaboriranim projektom, spremnim za gradnju'. Tom prilikom je Berislav Šipuš, tadašnji zamjenik ministrice kulture, izjavio da Ministarstvo želi realizirati taj projekt je Hrvatski povijesni muzej smatra ključnom institucijom kulture, povijesti i umjetnosti u nas.
Svi su bili sretni i ponosni jer bi tim projektom konačno bio riješen dugogodišnji problem Hrvatskog povijesnog muzeja. Naime, taj Muzej je smješten u neadekvatnom prostoru Palače Vojković-Oršić-Rauch na Gornjem gradu te ima samo 240 kvadrata izložbenog prostora. Nikada nije imao stalni postav tako da javnost nije imala prilike vidjeti veći dio od čak 200 tisuća eksponata, koji su razbacani po raznim depoima. Selidbom Muzeja u adekvatniji prostor na čak 10 tisuća četvornih metara javnosti bi postale stalno dostupne neke od 15 vrijednih zbirki, kao što su zbirke zastava, odora, vatrenog oružja ili kočija, koje su do sada zapravo bile 'skrivene' od javnosti. Osim toga, omogućile bi se prezentacije većih i zahtjevnih izložbi na suvremeni i multimedijalni način, a s druge strane Zagreb bi se uključio u europski trend revitalizacije stare industrijske baštine.
Hrvatski povijesni muzej na današnjoj lokaciji na Gornjem gradu
Građevinski radovi procijenjeni su na oko 130 milijuna kuna, dok bi se dodatnih 25-30 milijuna kuna trebalo izdvojiti za stalni postav koji bi Ministarstvo kulture trebalo financirati iz vlastitih sredstava. Kako su proračunska sredstva Ministarstva kulture za 2013. iznosila nešto iznad 52 milijuna kuna, što naravno nije bilo dovoljno za financiranje ovakvog kapitalnog projekta, počelo se intenzivno razmišljati o modelu financiranja. U međuvremenu je Ministarstvo kulture kao svoje prioritete odabralo završavanje muzeja na istoku i jugu zemlje. Tako su završeni i otvoreni Vučedolski muzej i Dvorac Eltz u Vukovaru, te muzeji u Sinju i Kninu, dok je Hrvatski povijesni muzej zbog ograničenog budžeta za kulturu od 0,49 posto bio gurnut u drugi plan i pokušavao se pronaći model izvanproračunskog financiranja.
Tada je Milanovićeva vlada predložila model javno-privatnog partnerstva. Već 2013. godine prikupljena je sva potrebna dokumentacija, koja je poslana u Ministarstvo financija na ocjenu. Zatim je Centar za praćenje poslovanja energetskog sektora i investicija (CEI) taj projekt ocijenio jednim od mogućih najboljih projekata za javno-privatno partnerstvo, a u planu je bilo i organiziranje javnog natječaja na kojem su se trebali tražiti privatni partneri. Ugovor s privatnim partnerom ili partnerima namjeravao se potpisati na deset godina nakon čega bi zgrada Muzeja prešla u državno vlasništvo. Šipuš je tada govorio da bi zgrada Muzeja mogla bila obnovljena za oko godinu i pol, a bila je predviđena i mogućnost radova u fazama. To znači da bi se muzej mogao staviti u funkciju već onda kad se uredi prostor namijenjen za povremene izložbe.
Istovremeno se odvijala drama s izmjenama i dopunama projekta. Kako nam je rekao Ivica Prlemder, voditelj Uprave projekta HPM-a pri Ministarstvu kulture, zatražili su neka poboljšanja i promjene na projektu, koji se temeljio na originalnoj zgradi bivše austrougarske kasarne iz 1881. godine. Naime, projekt je bio ograničen postojećim gabaritima, ali i strogim konzervatorskim pravilima Zavoda za zaštitu spomenika kulture pa zbog toga nisu bile najbolje riješene unutrašnje komunikacije, pitanje depoa i izložbeni prostor. "Pokušali smo se izboriti za liberalniji koncept muzeja, koji bi više odgovarao današnjim suvremenim standardima", rekao je Prlender, dodavši da u takvom projektu apsolutni prioritet mora biti izložbeni prostor.
Konačno se u petoj verziji projekta došlo do željenih izmjena projekta. "Stubište je pozicionirano na južno dvorišno pročelje sjevernog krila i smješteno u stakljeni plašt. Time su poboljšane komunikacije i oslobođen je prostor u unutrašnjosti budućeg muzeja tako da je proširena višenamjenska izložbena dvorana. Također, na bolji je način rješen i problem depoa. Istodobno, stvorena je iluzija kao da je cijeli dio muzeja u vitrini, kao eksponat", rekao je arhitekt Ivica Plavec, objasnivši da se i u svijetu kod obnove, revitalizacije i prenamjene industrijske baštine izlazi iz gabarita starih zgrada, što je učinjeno i u slučaju Tate Gallery u Londonu.
Također, koncept stalnog postava, kojeg su osmislile v.d. ravnateljice Hrvatskog povijesnog muzeja Nataša Mataušić, Ela Jurdana i Jelena Borošak Marijanović, prezentiran je pred Muzejskim vijećem, koji je zatražio osuvremenjivanje koncepta.
"Zbog skučenosti prostora na Gornjem gradu Hrvatski povijesni muzej nikad nije imao stalni postav tako da u koncipiranju krećemo od početka. Kako trebamo prikazati povijest Hrvatske od 7. stoljeća na suvremen način što je vrlo složen i zahtjevan zadatak, u tim smo uključili brojne nove suradnike raznih profila. Osim toga, stalni postav će u novom muzeju biti pojačan pa je nužno restaurirati dosta muzejske građe, od namještaja do slika i uniformi", zaključuje koautorica postava Nataša Mataušić.
Kako je Muzej 'proširen' za nekih 600 kvadrata, a ulaskom Hrvatske u EU dužni smo poštivati stroga pravila vezana za energetsku učinkovitost, kao i standarde gradnje, danas se procjenjuje da bi obnova stajala oko 250 milijuna kuna. Iako Hasanbegović još nije kontaktirao Prlendera, on se nada da će država iznaći sredstva i konačno završiti Hrvatski povijesni muzej kao jedan od svojih prioriteta u sektoru kulture.