Uz portret ljubavnice engleskog kralja, vojvotkinje Louise Renee de Penancoet de Keroualle, na izložbi otvorenoj u petak u tom zagrebačkom muzeju, postavljene su fotografije koje je Posavec, jedan od ponajboljih hrvatskih majstora portretne fotografije, snimio u baroknom stilu.

Na njima su aktivistkinja za ljudska prava Emina Bužinkić, novinarka Elizabeta Gojan, kustosica Iva Koerbler, glumica i ravnateljica kazališta Mala scena Vitomira Lončar, novinarka Barbara Matejčić, aktivistkinja i predsjednica organizacije B.a.B.e Sanja Sarnavka, glumica, Doris Šarić Kukuljica, plesačica i koreografkinja Ana Kreitmeyer te snimateljica i redateljica Eva Kraljević.

Leila Mehulić, koja je uz Niku Pavlinek, kustosica izložbe kaže kako joj je bio zanimljiv kontrapunkt između dviju žena, iz vremena Engleske 17. stoljeća, vojvotkinje i njezine portretistice te suvremenih modela koje ustrajno, dosljedno i glasno izražavaju svoje stavove.　

Objasnila je da, nakon što je dobila zadatak da osmisli izložbu vezanu uz to barokno djelo, nije željela samo izložiti sliku s popratnim tekstovima, već ga staviti u suvremeni kontekst. 'Zajednička nit izložbe je odnos javnog i privatnog, onog što se prikazuje u javnosti, a što se skriva između četiri zida. Mary Beale i vojvotkinja bile su žene koje su svoje intimno lice skrivale od očiju javnosti jer njihovo doba nije bilo sklono ambicioznim ženama', napomenula je.　

Fotografirane žene sa slikom koja je nadahnula izložbu povezuje ogrlica kakvu je nosila vojvotkinja, te autorov pokušaj naslućivanja i rekreiranja položaja ruku, važnog elementa baroknih portreta, koji na slici nije vidljiv.

Za Posavca, koji je poznat po originalnosti i razigranosti i ima veliko iskustvo u reporterskim i komercijalnim fotografijama te bogati intimistički opus, bio je izazov podvrgnuti se kanonu barokne slike i gabaritima specifične nadrudžbe za izložbu u "Mimari".　

'Bio sam u dilemi kako kako pristupiti temi unutar zadanog okvira, pa sam odlučio zamoliti žene koje sam snimao da pokušaju interpretirati sliku Mary Beale svojim licem i stavom, a ja sam bio nepristrani promatrač', kazao je Posavec.

Po njegovim riječima, fotografija je stvarnost i najčešće služi za identifikaciju, no ljudi često žele biti neprepoznatljivi i razočarani su kada vide kako uistinu izgledaju, dok on voli fotografiju koja je istina i, koliko je god mogao tijekom svoje karijere, pokušavao je ne podilaziti u tom smislu.

Rastrošna francuska ljubavnica i poduzetna engleska slikarica

Louise de Keroualle, ljubavnica kralja Charlesa II. bila je Francuskinja koju je vladar Engleske, Škotske i Irske imenovao vojvotkinjom od Portsmoutha, nerijetko je bila model portretistima majstora baroknog slikarstva.

Kralj je imao običaj naručivati portrete svojih ljubavnica koje je potom pokazivao muškom društvu, ističući povlasticu posjedovanja privlačnih žena, dok su one, pustošeći državnu blagajnu, istodobno dokazivale podjednaku moć nad njim. Skupocjena biserna ogrlica, koju je Beale naslikala, odražava složenost njezina položaja - sličan nakit kralj joj je dao ne bi li se iskupio za veneričnu bolest kojom ju je zarazio.

Lijepa Bretonka, kako su je zvali na francuskom dvoru, bila je još neudana jer joj njezina osiromašena plemićka obitelj nije mogla osigurati miraz, pa je pod pokroviteljstvom francuskog vladara Louisa XIV., Charlesova bratića, za nju osmišljeno da postane Charlesova ljubavnica. Svog je dvadeset godina starijeg ljubavnika upoznala kada je imala 21 godinu i zbog nje je kralj ponajviše ugrozio svoju reputaciju.

Ono po čemu se Louise nametnula u odnosu na ostale njegove ljubavnice bila je uloga koju je preuzela od prvog susreta, kao prave žene patrijarhalnog svjetonazora, frivolne, djetinjaste, neodgovorne i - podčinjene muškarcu.

Nadajući da će se Charles nakon smrti bolesne kraljice oženiti njome, dugo je čuvala djevičanstvo, a suvremenici spominju njezino umijeće stvaranja ozračja šarmantnog doma posluživanjem ukusne hrane u ugodnom ambijentu, što se smatralo tradicionalnom odlikom francuskih ljubavnica.

Prema podređenima je bila koristoljubiva i ohola, no pred kraljem je uspješno glumila bespomoćno biće koje je prijetilo suicidom kad god se osjetilo ugroženim, a svoj je položaj osiguravala spletkarenjem te poticanjem i savjetovanjem muškaraca. Nedugo nakon Charlesove smrti pala je u nemilost i umrla je u Francuskoj, opterećena dugovima. Iste godine kada je Louise de Keroualle stigla u London, Mary Beale je iznajmila atelijer u otmjenoj ulici Pall Mall. U Engleskoj su djelovale i druge slikarice, ali ona je bila jedina koja je vodila komercijalni atelijer, neovisan o slikarskim cehovima i pokroviteljstvu dvora.

Kako to doba nije bilo sklono kreativnim ženama, omislila je javni imidž uzorite i skromne kršćanke, supruge i majke, iza koje je skrivala veliku ambiciju koja ju je lansirala u orbitu političke elite, bankara i pripadnika klera koje je počela portretirati. Važnu ulogu u tome imao je njezin prijatelj, dvorski slikar Peter Lely.　Kako bi zarađivala za svoju obitelj posvetila se komercijalnoj izvedbi kopija Lelyjevih slika koje su joj donosile znatan prihod, a tek bi si u intimnom okruženju dopustila umjetničku slobodu.

Izložba inspirirana tim dvjema damama bit će u Muzeju Mimara otvorena do 5. listopada.

Ravnateljica Muzeja Mimara Lada Ratković Bukovčan kaže kako ta izložba potvrđuje svo bogatstvo i vižeznačje fundusa Muzeja Mimara, kao riznice i poticaja za istraživanje, te ishodišta složenog iščitavanja socijalno-društvenih sadržaja kroz stoljeća. Podsjetila je kako se slika izložena u Muzeju Mimara pripisivala radionici Petera Lelyja, sve do posjeta sir Timothyja Clifforda Hrvatskoj, koji je identificirao njezinu pravu autoricu, otvorivši prostor za novo način interpretacije njenog rada.