Potražnja za salatom sve je veća i uzrokovana trendom zdravog življenja i zdrave prehrane bazirane na velikim količinama povrća. No upravo se salata smatra jednim od prehrambenih proizvoda koji će najvjerojatnije dovesti do bolesti povezanih s hranom – uglavnom zato što se zeleno povrće uzgaja direktno na tlu, a neke od patogenih klica se, naime, mogu ubiti samo toplinom ili jakim deterdžentima, a ispiranje vodom baš i nema učinka. Određene vrste bakterija koje se nalaze u vrećicama salate gotovo je nemoguće ubiti, tvrdi prof. bakteriolog Hugh Pennington sa Sveučilišta u Aberdeenu, osim ako se lišće ne izloži zračenju.

Iako su s mesom povezani brojni skandali, činjenica je da ono ipak prolazi kroz stroge kontrole koje prati njegovu sigurnost i kvalitetu. No jednake takve kontrole se ne provode i po pitanju salate, a kako napominje profesor Hugh Pennington, povrće je sigurno tek kada se skuha, a to se sa salatom, očitom ne može napraviti. Stoga, kako napominje profesor Pennington, generalno je sigurnije pojesti goveđi odrezak nego salatu koja dolazi kao prilog uz njega.

Salate se mogu učiniti sigurnijima za upotrebu zračenjem, ali javnost je jasno protiv tog načina dekontaminacije povrća. Kupac zapakirane salate u trgovini zapravo nikada ne može biti siguran što od kemijskih sredstava korišteno kako bi se ubili insekte i bakterije, kao i za samo pranje povrća te je li je uopće bilo što od tih sredstava korišteno.

Zbog toga uvijek postoji rizik da se na povrću nađe neki izvor zaraze kao što su bakterije cryptosporidium, salmonele ili listerije. Stoga stručnjaci preporučuju da se salatu svakako opere prije posluživanja i jela, iako na vrećicama piše kako je 'oprana i spremna za jelo'.

Osim toga, u vrećicama s povrćem nalaze se i opasni plinovi. Plin u tim vrećicama ono je što se u prehrambenoj industriji naziva 'modificirana atmosfera pakiranja', što znači da je kisik isisan iz vrećice i zamijenjen čistim ugljičnim dioksidom. Bez kisika, koji je neophodan u procesu truljenja, hrana dulje izgleda svježe. To je sjajna stvar za maloprodajne lance, no hranjiva vrijednost povrća je manja.

A tu je i problem zagađene vode. Naime, salata je puna vode i zato ima tako malo kalorija. Upravo u tome leži problem: ako dođe do bilo kakve kontaminacije vode potencijalno smrtonosnim bakterijama kao što su E. coli, listerija, salmonela i campylobacter, neće samo doći do biljaka, nego će se zadržati u stanicama salate dok ih ne pojedemo. Čak ni pranje povrća ne može pomoći jer su bakterije ušle u staničnu strukturu povrća.

Za zapakiranu salatu supermarketi tvrde kako je oprana i odmah spremna za korištenje, no valja voditi računa o tome da pranje salate koje provode supermarketi nije uvijek tako zdravo. Naime, osim što je nerijetko salata oprana prljavom vodom, ta ista voda vrlo često je klorirana. Čak i ako je klorirana voda čista, kemikalije smanjuju hranjive vrijednosti povrća, pogotovu razinu vitamina A, C, E i folne kiseline koji su osnovni razlog zbog kojeg povrće smatramo zdravim.