Ova samonikla jestiva biljka pomalo gorkasta okusa ime je dobila upravo zbog svog izgleda, spada u red penjačica, a kako raste, ovija se u drač pa se treba malo zagledati kod branja. Iako raste u visinu i može biti niže pri tlu, oko 40 centimetara pa sve do preko dva metra visine, jestiv je samo njezin vrh koji izgledom podsjeća najviše na šparoge. Najbolje će rasti u proljetnim kišnim razdobljima, a pred kraj svibnja više nije jestiva jer postaje pretvrda. Pronaći ćete je u šikarama, kamenjarima te u hrastovim i bukovim šumama.

Slična je šparogama, ali je i otrovna

Kada biljka više nije jestiva, pupovi se rastvaraju i dobivaju crvene bobice koje su otrovne pa ih nikako nemojte ubrati. Isto vrijedi i za korijen biljke. Ona je poznata kao lijek za reumu, ali njome vrlo oprezno treba rukovati jer vam doslovce može opeći kožu. Svježi se korijen kuke, dakle, najčešće koristi za liječenje reume i mišića, išijasa, modrica i križobolje, ali potrebno je iskustvo pripreme i obavezne rukavice za branje.

Iako je slična šparogama, kuka se od njih razlikuje ponajviše jer jestivi vrh raste u luk koji se spušta i spada u penjačice. Inače je njezin naziv Dioscorea communis, ali je još nazivaju i crna kuka, bljušć, bljušt, bruškandul, kukača ili kukovina.

Šparoge su nadaleko poznatije i svi znaju da će ih ovih dana moći kupiti na tržnici, ako ih već nemaju gdje ubrati, a na tržnicama ima i kuka ili bljušta po nešto nižoj cijeni od razvikanih šparoga.

Priprema kuke

Kuha se poput šparoga u slanoj vodi oko pola sata, a najčešće se trga na štapiće od tri centimetra i zatim se lako može složiti na salatu s tvrdo kuhanim jajima. Da biste lakše procijenili jestivi dio od ostatka biljke, može pomoći trik s trganjem. Ako kod savijanja biljka više ne puca, taj dio nije jestiv. Za pripremu ove samonikle biljke možete koristiti recepte kao za šparoge.