Jedan od načina nabavke psa je kupnja takozvanog čistokrvnog psa od uzgajivača. U posljednje vrijeme mogu se povremeno čuti tvrdnje kako je kupnja od uzgajivača, u odnosu na udomljavanje, nešto posve neprihvatljivo. Takve su tvrdnje naprosto iracionalne i netočne.

Pas je naime životinja nastala u suodnosu s ljudima i uzgoj pasa pradavna je ljudska aktivnost bez koje naših pratilaca ne bi ni bilo. Također, svakome je jasno, ili bi bar trebalo biti, da bez obzira jesmo li za psića izdvojili novac ili ne, svaki mališan zaslužuje adekvatan dom i brigu.

Prije svega ipak treba definirati čistokrvnost i što to znači da je pas pripadnik određene pasmine. Pasmina danas ima jako mnogo, a sve vuku korijen iz uzgoja za određenu uporabu, no najveći se broj njih danas uzgaja za izložbe i to da budu kućni ljubimci. Laicima su prepoznatljive ponajprije po izgledu, no nije dovoljno da pas izgleda i ponaša se tipično za neku pasminu, on te osobine mora sa sigurnošću prenositi i na svoje potomke.

Pas koji pripada određenoj pasmini trebao bi biti registriran pri Hrvatskom kinološkom savezu te posjedovati rodovnicu s pregledom barem četiri generacije predaka, također pripadnika iste pasmine. Sve ostale varijante zapravo znače da imate psa dvojbena porijekla koji tek izgleda kao pripadnik određene pasmine. Stoga kupovina čistokrvnog psa bez rodovnice nikako nije preporučljiva.

Ako vam je teško izdvojiti barem pet stotina eura za nabavku psa od priznatog uzgajača, nemojte uzimati štenca za tisuću kuna od kakvog neprovjerenog prekupca koji će vam ga dostaviti u prtljažniku svoga automobila. Na žalost, ni svi uzgajivači pasa s rodovnicom nisu posve odgovorni, no valja znati da ti štenci ipak prolaze određene provjere takozvanih voditelja uzgoja, baš kao i njihovi preci.

Danas u Hrvatskoj ima mnogo ljudi koji uzgajaju pse u često groznim uvjetima samo radi zarade, a prodaju ih ljubiteljima kojima 'nisu važni papiri'. Klonite ih se.

Nisu ni tu stvari crno-bijele te i takve priče znaju biti sretne i ima doista sjajnih pasa iz uzgoja bez rodovnice, no rizik pri nabavci takvog psa velik je i nepotreban.

Pri kupnji čistokrvnog psića treba razmisliti o nekoliko stvari. Čistokrvni psi listom su lijepe životinje plemenita izgleda i osebujnog šarma. Neka vam to ne bude vodilja pri nabavci. Zanemarite i suvremene popularno pisane ilustrirane priručnike koji katkad više djeluju kao reklamni materijali nego vjerodostojni opisi pojedinih pasmina.

Na internetu ima kvalitetnih informacija, ali ih treba znati probrati. Za bolje znalce engleskog više je informacija dostupno, jasno, pa i detaljnijih opisa pasmina, koji uključuju i mane i moguće nasljedne bolesti, primjerice.

Od hrvatske literature, u knjižnicama još se uvijek može naći odlična knjiga Gina Pugnettija 'Sve o psima', objavljena u nas prvi put još osamdesetih godina.

Uz navedeno, posavjetujte se s pokojim vlasnikom psa željene pasmine. Pravi ljubitelj rado će vam odgovoriti na pitanja. Isto će učiniti i dobar predsjednik ili član pasminskog kinološkog kluba pri Hrvatskom kinološkom savezu.

Tek kad ste se dobro informirali, procijenili svoje osobine i kapacitete, kontaktirajte s uzgajivačem. Bilo bi dobro da se uzgajivač aktivno bavi svojim psima, da odlazi na izložbe i, po mogućnosti, ako se radi o radnim psima, polaže radne ispite. Ne zbog toga što vama treba šampion, već jer ta vrsta angažmana svjedoči o njegovoj predanosti i ozbiljnosti u bavljenju psima, ali i karakternim i eksterijernim kvalitetama štenadi.

Što se izbora same pasmine tiče, nema pametnog savjeta jer mnogo toga ovisi o vašem životnom stilu, osobinama i potrebama. Pomno ste vjerojatno birali automobil ili kuhinjske elemente pa ne budite hiroviti kod izbora živog stvorenja. Naravno, unatoč pozornosti i predanosti stvar može krenuti loše, no i mnogo je lijepih priča o psima i ljudima koje su počele spontano i impulzivno.

Više je, bojim se, onih drugih. Bilo bi dobro da s uzgajivačem kontaktirate dok su štenci još veoma maleni te da vidite po mogućnosti i oca i majku legla. Ako vam ti psi iz bilo kojeg razloga nisu dopadljivi, radije odustanite od šteneta koje će objedinjavati njihove osobine.

Štene biste trebali moći preuzeti u dobi od dva mjeseca i ono bi tada trebalo biti očišćeno od parazita te prvi put cijepljeno. Prilikom posjeta leglu obratite pažnju na to je li štenad čista, imaju li nadute trbuščiće, jesu li im sluznice blagoružičaste boje, djeluju li možda uplašeno ili potišteno.

Postoje testovi za odabir štenadi kojima se barem u nekoj mjeri mogu predvidjeti njihove buduće osobine, a kojima se testiraju njihovi nagoni, volja za kontaktiranjem, neovisnost, povjerljivost i podredljivost. Preporučujem ipak da prije svega dobro procijenite uzgajivača.

Dobar uzgajivač rado će vam odgovarati na pitanja, neće izbjegavati određene teme te će vam biti podrška i nakon nabavke šteneta. Također, sve češće uzgajivači sastavljaju s kupcima ugovore u kojima se određuju prava i obveze uzgajivača i kupca. Između ostalog, dobar uzgajivač obvezuje se, ako kupac iz bilo kojeg razloga ne može ili ne želi zadržati štene, uzeti ga.

Ovisno o tome u kojoj ste se fazi javili, uzgajivač će vam obično ponuditi nekoliko štenaca na izbor. Naravno, odluka hoće li to biti mužjak ili ženka trebala bi biti donesena ranije. Osnovni savjet je da ne birate ni najasertivnije štene (po principu, on je mene izabrao), ali ni ono koje izbjegava kontakt. Za većinu ljudi štene umjerenih osobina najbolji je izbor.

Ako ste s uzgajivačem otvoreno i podrobno razgovarali te stekli određeno povjerenje, vjerujte mu. Dobar uzgajivač nikad vam neće prodati psa za kojeg misli da nije za vas.