Fraza kaže: izdaja boli. Možda zvuči patetično, no tvrdnja je istinita jer radi se o doista teškom prijestupu u odnosima s bližnjima. Svejedno, izdaja je čest događaj u ljudskim životima i treba je, uglavnom, znati i moći oprostiti i drugima i sebi. Katkad je to teško, ali vrijedi učiniti i to ne tek da biste se pokazali boljom osobom, već doista oprostiti osobi.

Ne znači da ste zanijekali čin ili nepravdu koja je učinjena, već baš to – oprostili ste nekome tko se o vas ogriješio, uspjevši barem dijelom sagledati stvari iz njegove perspektive.

Svi smo bili izdani i svi smo nekoga izdali ili, kao što reče Arsen Dedić: 'bio sam Juda, bio sam Krist'. U odnosima s ljudima izdaja djeluje obostrano, no u odnosima sa životinjama, točnije psima ona, nažalost, može biti samo jednostrana.

Psi su po svojoj naravi u velikoj mjeri ovisni o nama i baš poput djece posve se oslanjaju na našu podršku, osobito u urbanim uvjetima. Oni također nemaju kapacitet ni sklonosti biti jude, sa psima se, srećom, stvari događaju vrlo spontano i trenutno. Ne kuju planove, nemaju skrivene namjere niti se za bilo što osvećuju.

Čest slučaj i dobar primjer toga da psi nisu zlopamtila jest kad vlasnici zaključe kako se pas, primjerice, pomokrio iz inata na tepih. Nije. Vjerojatnije je da je to učinio iz straha i anksioznosti jer ste ga grubo kaznili kad mu je prošli put pobjeglo.

Stara fraza vjeran kao pas doista jest točna i pasja vjernost neupitna je. Ipak, danas se pouzdano zna kako i psi posjeduju integritet.

Doajen hrvatske radne kinologije i, koliko znam, još uvijek dogradonačelnik Karlovca Dubravko Delić, ispričao mi je tako svojedobno anegdotu s treninga sa svojim belgijskim ovčarom Dartom koji je bio vrhunski radni pas, no ne bez mana.

Na treningu tragačke discipline u kojem se od psa traži da pomno i lagano, niskim nosom prati ljudski trag Dart je, kao pravi temperamentni belgijanac, jurio i brzao. Tako je bilo i taj put te ga je gospodin Delić žestoko potegnuo povodnikom i podviknuo. Dart se okrenuo, nabacio dug ispitivački pogled u njegovu pravcu, a onda se zatrčao iskešenih zuba prema svojem gazdi. Zgrabio ga je za čizmu, no ne doista jako. Samo ga je čvrsto prihvatio da Dubravko dobro osjeti moćne zube svojeg prgavog žutog psa.

Stari kinolog rekao mi je, dirnut: 'kao da je htio reći - gle, mogu i ja tebi nanijeti bol, ne pretjeruj'.

Da, psi posjeduju integritet koji valja poštovati i, doista, ako nismo prema njima dobri, voljet će nas manje. Ipak, u velikoj su mjeri ovisni o nama.

Istodobno, to zna svaki vlasnik psa, mnogo nam i pružaju. Stoga im dugujemo biti dobri skrbnici. Uz kvalitetnu hranu, njegu i istrčavanje to uključuje i još ponešto. Mentalni angažman i emocionalna povezanost jako su bitni.

Važno je, također, i dobro procijeniti svoju životnu situaciju prije no što u svoj život uključimo četveronošca. Psi mogu živjeti i dulje od petnaest godina. Naš će se život neumitno u tom razdoblju mijenjati. a možda i biti, u nesigurnim vremenima, i egzistencijalno poljuljan.

Katkad ne možemo u cijelosti utjecati na to, no dužni smo brinuti o svojem psu. Katkad, nažalost, dogodit će nam se i da zakažemo. Kao i s djecom, pretpostavljam, zato što smo samo ljudi, zabrljat ćemo, neprimjereno kazniti svoga psa, a možda i dovesti zdravlje pa i život svoga psa nenamjerno, ili zbog kakve vlastite manjkavosti, u pitanje. Kad se tako nešto dogodi, a dogodit će se u većoj ili manjoj mjeri, ne može se mnogo učiniti, osim zahvaliti velikom regulatoru i potapšati psa po glavi.

Ispričajte se tiho ljubimcu i ne ponavljajte pogrešku. Ispričajte se radi sebe. Pas vam je ionako već oprostio.