Prirodni pristup porodu kod nas najviše zastupaju primalje, koje ističu da za to svakako treba stvoriti određene preduvjete. Također, uvijek postoji i određeni postotak rizičnih trudnoća u kojima, bez obzira na želje trudnice i njezinog partnera, treba postupati isključivo kako kažu liječnici. Tako će u nekim slučajevima tzv. vođeni (medicinskim sredstvima potpomognuti) porod ili carski rez biti najbolja ili čak jedina razumna opcija, no srećom su to ipak rjeđi slučajevi.

U povodu 5. svibnja, Svjetskog dana primalja, razgovarali smo s iskusnom varaždinskom primaljom Erikom Spirić, koja zastupa prirodni porod. Osim dugogodišnjeg iskustva, ona nudi i stručne argumente koji podupiru njezina nastojanja.

Rađanje je staro koliko i živi svijet, objašnjava primalja Erika. Humanizacijom porođaja nastoji se pomoći ženi da aktivno sudjeluje u donošenju odluke o svome porođaju, da se oslobodi straha, pozitivno doživi porođaj i svoje pozitivno iskustvo prenese drugim ženama.

Danas iznova počinjemo otkrivati stare, zaboravljene načine rađanja. Primalje se u svom poslu vraćaju ženama i opet postaju ono što su tradicionalno bile - iskusne pratiteljice rodilja koje su u stanju uočiti probleme koji se katkad pojave.

Znamo da nema vaginalnog porođaja bez trudova, a trudove uvijek prati bol. Kako će se rodilja nositi s trudovima, vrlo je individualno. Osim praga osjetljivosti na bol, koji je kod svakoga različit, veliku ulogu imaju očekivanja i priprema za porod.

Dobra priprema pomaže da se žene oslobode nepotrebnog straha od poroda, a s njime i razvikanih porodnih boli. Tijekom priprema pohađaju se trudnički tečajevi, čitaju knjige, diše se i skuplja kondicija za porod. Žena razmišlja o tome kako će se ponašati, kako će podnositi bol, što će joj raditi… Porod joj se čini kao zadnja prepreka, prije nego se umiri i uživa u svojem djetetu.

Mnoge trudnice ne znaju što je prirodni porod ni što se u tijelu događa tijekom trudnoće i poroda, pa samim time ne znaju ni donijeti odluku kako žele roditi. Dakle, primalja Erika ne protivi se dripu, analgeticima, epiduralnoj analgeziji ili drugim načinima pomoći ako to žena želi, a posebno ako se javljaju komplikacije u trudnoći, nego želi ženama omogućiti da što kvalificiranije i samostalnije donesu odluku o porodu.

Podsjeća da ne smijemo zaboraviti da žene imaju savršen sustav za rađanje djece. Bez dubljeg ulaženja u struku, valja znati da dijete prolazi kroz porođajni kanal u kojemu zdjelica ima važnu ulogu. Izvan trudnoće spojevi zdjeličnih kostiju su čvrsti i negibljivi, dok se u trudnoći hormoni brinu da spojevi postanu dovoljno elastični i da se djetetu otvori put na najbolji mogući način. Porodu pomaže i gravitacija, odnosno povećana tjelesna težina trudnice, kao i hormoni, pa će žena uz pomoć primalje pronaći položaj u kojem osjeća da će najlakše roditi (stojeći, čučeći, na koljenima, na boku).

Bol je znak da je porod započeo, no bol se lakše podnosi zbog stanki između trudova i endorfina – hormona sreće. Ukoliko trudnica osjeća sigurnost, bol će biti manja. Ako je nešto tijekom poroda uplaši ili se ne osjeća sigurnom, više će se lučiti adrenalin pa se usporava prirodni tijek porođaja.

Pod utjecajem adrenalina porođajni kanal se teže otvara, što znači da je za lak i brz porod važno sve – od povjerenja u medicinsko osoblje koje će joj pomagati pri porođaju, preko prisutnosti djetetovog oca ili druge bliske osobe, do ugodne atmosfere u prostoriji u kojoj žena rađa. Upravo to je razlog što u nekim državama stimuliraju rađanje kod kuće, jer je dom mjesto na kojem se većina žena osjeća najsigurnije.

Kako u Hrvatskoj zakonski nije moguće roditi kod kuće, primalja Erika napominje da žene ne znaju prepoznati trenutak kad porod započinje te u rodilište dolaze prerano, na prvi znak trudova. Kad bi žene veći dio trudova pratile kod kuće, a u rodilište dolazile u pravo vrijeme, bilo bi to za medicinski sustav najjeftinije rješenje, a za rodilju i dijete najpovoljnije. Naravno, to ne vrijedi za žene koje žive na otocima ili u naseljima udaljenim od rodilišta, ni za žene koje imaju bilo kakve komplikacije u trudnoći. Primjerice, 30-godišnja Varaždinka uz pomoć primalje Erike nedavno je rodila prvo dijete. Iako su trudovi počeli rano ujutro, u bolnicu je došla u popodnevnim satima te prirodno rodila na boku, manje od dva i pol sata po dolasku.

Sretni roditelji kažu da im je porod bio prekrasno iskustvo. Majka je odmah ustala, mlijeko je brzo poteklo, a i ona i primalja Erika poručuju da se blagodati prirodnog poroda najviše vide na novorođenčadi koja su budna i odmah spremna potražiti dojku i sisati, što je neprocjenjivo za ostvarivanje dobrog kontakta majke i djeteta.

Naravno, medicinska sredstva koja se koriste kod vođenog poroda nisu opasna ni za rodilju ni za bebu i ni u kom slučaju namjera ovog članka nije dizati paniku ni ulaziti u medicinsku struku, nego informirati i educirati o nekim drugim mogućnostima te dati nešto više prostora primaljama i njihovom iskustvu.