Filozofija 'spremanja pod tepih' i nadanja da će se do sutra sve riješiti samo od sebe vodi isključivo povećanju problema. Osjećaji su energija i međusobno su povezani. Nema načina da u sebi suzbijemo ljutnju i ostanemo veseli, sretni i zadovoljni, jer suzbijanjem ljutnje (koja nam nije draga) suzbijamo i osjećaje sreće i zadovoljstva (koji su nam dragi). Sve u svemu, svađa je za ljubavnu vezu korisna i neizbježna, ali samo ako je konstruktivna, odnosno ako se vodi isključivo oko konkretnog problema i ako pridonosi njegovu rješavanju. Ovo zapravo znači da zdravu od nezdrave veze ne razlikuje postojanje ili nepostojanje sukoba, nego način na koji se sukobi odvijaju i koliko su sukobi česti

Teško je biti razuman i racionalan kad su ljubavne svađe u pitanju, jer smo na tom planu ranjivi i osjetljivi. Malo koji par prirodno će pronaći dobitnu formulu za rješavanje problema, pa nije loše nakon prve neugodne i nezdrave svađe otkriti čime ste jedno drugo povrijedili i pokušati definirati pravila kojih ćete se oboje pokušati držati

Kad se dogodi problem, pokušajte ga izraziti što je moguće jasnije i konkretnije te se zadržite samo na tom problemu: u konstruktivnu svađu ne spada općenito nabrajanje partnerovih mana i pogrešaka iz prošlosti, kao ni razgovori o općim problemima - probleme treba rješavati konkretno i pojedinačno.

Rječnik i govor tijela u svađi važniji su nego što mislite: 'tiha misa' ili 'nije mi ništa' jednako je nezdrav i nepristojan način rješavanja sukoba kao i vrijeđanje i vikanje. Saslušajte partnera, ne upadajte si međusobno u riječ, ne upirite prstom i pazite da se svađa ne pretvori u redanje uvreda i omalovažavanje. Razmjena argumenata najbolji je cilj da dođete do rješenja. Koliko god se tješili da je nešto izgovoreno u afektu, partnerske uvrede ostaju duboko urezane u sjećanje i vezu mogu pokvariti lakše i brže nego smo si spremni priznati.

Svaka veza traži kompromise. U vezi ostajemo jer želimo, a ne jer moramo, dakle želimo se u njoj dobro osjećati pa samim time oboje imamo iste temeljne ciljeve i interese. Problem je što se ponekad razlikujemo u željama i razmišljanjima o tome što je dobro i ugodno i za nas same i za vezu, no to nikako nije partnerov 'ciljani i smišljeni napad na nas'. U traženju rješenja moraju sudjelovati oba partnera, u suprotnom je to nametanje volje jedne strane. Osobe koje prečesto misle na sebe i svoje potrebe i koje ne znaju načiniti kompromis ne ostaju dugo u vezama ili su njihove veze nezdrave (jedna strana popušta i postaje žrtva druge strane).

Ne budite sitničavi - razlikujte bitno od nebitnog, uzrok i posljedicu: svađe, rasprave i diskusije ipak služe samo za važne stvari, a ne za svaku sitnicu. Ljudi znaju reći da su se rastali zbog načina istiskivanja paste za zube, no to nema veze s istinom. Uočite li da vas kod partnera živcira hrpa sitnica, to je tek vanjska manifestacija i posljedica nečeg većeg, dubljeg i ozbiljnijeg, pa prije rasprave o sitnicama treba otkriti što je stvarni problem.

Svađa mora imati 'radno vrijeme' i ne smije biti redovita pojava: moramo znati kad je svađa počela te kad i kako je završila. O pomirbenom seksu isprele su se legende, napisale knjige i snimili brojni filmovi, i to ne bez razloga. OK, svađa ne mora uvijek završiti nezaboravnim seksom, ali ako nakon svađe niste u stanju smiriti se i 'prebaciti sklopku' na druge teme, moguće je da problemi ostaju i gomilaju se unatoč trudu i volji obiju strana. U tom je slučaju vrijeme da razmislite želite li zaista ostati zajedno. Ako je odgovor potvrdan, najbolje je potražiti stručnu pomoć, jer kvalitetni stručnjaci imaju znanje i iskustvo, nisu emotivno uključeni u problem i nisu ni na čijoj strani.