Riječ je o natjecanju za dizajn ambalaže na koje su ove godine pristigle 293 nominacije iz 35 zemalja, a studio Grozić bio je jedini predstavnik iz Hrvatske.

Dok će većina uspjeh prvo steći kod kuće i onda se okušati u inozemstvu, Aida i Romano učinili su obrnuto – karijeru su prvo izgradili u Italiji. Mogu se pohvaliti fotografijama objavljivanim u nekim od najpoznatijih magazina, poput Voguea, Vanity Faira ili Cosmopolitana. Romano je, pak, bio proglašen jednim od deset najboljih fotografa Voguea, radili su kampanje za svjetske tvrtke zvučnih imena, kao što je Audi, Illycaffe, Sergio Tacchini, Stefanel, Pikenz, Versacio, Dolce & Gabbana, Pollini, Sergio Rossi, Baldinini...

Nakon 15 godina zbog obiteljskih su se razloga preselili u Hrvatsku i u Samoboru osnovali kreativnu agenciju te danas rade s brojnim tvrtkama, kao što su: Adrialab, Atlantic grupa, Billa, Danone, Croz, Franck, JGL, La Roche Posay, Medika, Merkur osiguranje, NTL grupa, Rident,Tommy, The Continuity Company, Vichy i mnoge druge.

Iz zemlje u kojoj su ljepota, hrana i užitak na vrhu životnih vrijednosti, došli su u poslijeratnu Hrvatsku. Priznaju da je, usprkos golemoj konkurenciji, u Italiji bilo lakše raditi nego prije desetak godina u Hrvatskoj.

'Kada smo 2000. došli u Hrvatsku, bili smo iznenađeni kako tvrtke uopće nisu marile za svoj vizualni identitet. Sjećam se kada smo radili vizualni identitet za jednu mesnu industriju, na sastanak su bili pozvani svi zaposleni – od radnika u mesnici do menadžmenta, svi su trebali iznijeti svoje mišljenje o predloženim vizualnim rješenjima, a takve odluke ipak donosi vodstvo tvrtke. Bilo je neobično što smo insistirali da budemo prisutni u tiskari jer grafičari nisu bili navikli da dizajneri kontroliraju cijeli proces proizvodnje', kaže Aida.

Početak karijere kakav danas sanja svaki fotograf

Početak cijele njihove karijere bio je neobičan, objašnjava Romano, prava pustolovina: 'Aida i ja došli smo do redakcije Voguea i na porti tražili art-direktora. On nas je primio i pokazao sam mu svoje fotografije iz JNA-e. Smiješeći se, gledao je taj album i odlučio mi dati šansu. Dao mi je dvije torbe Armanijevih odijela i filmove te rekao da se vratim za 15 dana s fotografijama. Iako je bila riječ o vrlo vrijednoj robi, nisam mu morao davati nikakva jamstva. Znao je – ne vratim li se s odijelima i fotografijama, nikad više neću imati pristup u Vogue. Vratili smo se u Opatiju i tražili modele među svojim prijateljima. Naši su modeli bili Mrle, djevojke iz Cacadou Looka, tadašnja riječka novovalna scena. Te su fotografije bile naš ulaz u Vogue i modnu fotografiju.

Kada su započeli život u Milanu, Aida je bila studentica socijalne pedagogije na Rehabilitacijskom fakultetu. Na početku je radila kao Romanova asistentica, no s vremenom počela je i sama fotografirati.

'Uzela sam knjige te izučavala fotografiju, fotografirala sam svoje prijateljice. Počela sam fotografirati modele za bookove i s vremenom postala sam jedna od najboljih i najtraženijih u Milanu. Imala sam dogovorene poslove nekoliko mjeseci unaprijed', ispričala je Aida kako je potpuno promijenila smjer u karijeri.

Mnoštvo je dogodovština pratilo snimanja

'Kada smo snimali reklamnu kampanju za Pikenz, tražili smo devu. Obišli smo sve deve u okolici Milana, radili smo svojevrstan kasting tražeći najljepšu. Deva koju smo izabrali imala je mlado. Mirno je trpjela dio snimanja, a onda se uznemirila i počela trčati po studiju prepunom skupe opreme', prisjeća se bračni Grozić, dok Aida pamti kako je radeći za časopis Sposa model u vjenčanici stala u bazen ili kako je manekenku u vjenčanici snimala na 1500 metara nadmorske visine, na grani drveta pokrivenog snijegom.

Ukratko, na snimanjima se nije štedjelo i nerijetko se radilo u izuzetno luksuznim hotelima, dvorcima u kojima je noćenje stajalo 1.000 eura, a hrana se služila na srebrnim pladnjevima i servisima. Na setovima je bilo 20-ak, 30-ak ljudi i baš sve je bilo podređeno dizajnu, ljepoti.