Naime, činjenica je da većina parova koje vidimo oko sebe doista nema prijateljski odnos. Nisu iskreni jedno prema drugom, često se ne poštuju i ne cijene dovoljno, često žive u odnosima u kojima nema strasti i logičan je zaključak da je teško ili nemoguće biti prijatelj, a kamoli najbolji prijatelj sa svojim partnerom.

Sličnu liniju argumentiranja imaju i ljudi koji su uvjereni da brak ne vodi do sreće. Okrenu se oko sebe, pogledaju bračne parove i doista je teško naći sretne oženjene ljude. No jednako kao što to nije argument protiv braka (o tome ćemo nešto kasnije), tako ni činjenica da partneri često nemaju prijateljski odnos, a još češće da nisu najbolji prijatelji, ne dokazuje da je nemoguće biti prijatelj sa svojim partnerom. nego da partnere prečesto biramo iz sasvim suludih razloga.

Naime, većina ljudi glumi na početku odnosa. Pretvaraju se da su ona osoba za koju misle da bi se svidjela svome budućem i željenom partneru. Odabiru ne biti iskreni, da neće biti svoji, nego će pokušati prikazati ono što misle da druga osoba želi vidjeti. Jednostavno, žele im se svidjeti i, umjesto da budu svoji i iskreni, odluče glumiti da su nešto što nisu jer žele privući partnera.

Ako se spoje, gluma se najčešće nastavi. Sada više ne žele privući tu osobu, nego zadržati je! Nije im stalo do toga da budu svoji, nego da druga osoba bude njihova! Dakle, na početku veze glumimo da bismo privukli neku osobu, a kasnije glumimo da bismo je zadržali.

I tako se gluma nastavlja, a mi se najčešće toliko uživimo u nju da nakon nekog vremena prestajemo biti svjesni da glumimo. Kao da smo i sebe uvjerili. I tako najčešće u dugoročnim odnosima imate dvije osobe koje ni u samom početku nisu bile iskrene jedna prema drugoj (jer što ako mu se ne svidim ili što ako ga moja iskrenost povrijedi ili… ma bezbroj je nesmislenih razloga za neiskrenost) i tako zapravo ni ne znaju s kim su u vezi, a najčešće su i sebe toliko zbunile glumom da više ni same ne znaju tko su.

Dakle, kad pogledate oko sebe, doista ćete vidjeti više osoba koje su bliskije i iskrenije sa svojim prijateljima nego sa svojim partnerima, ali to nije dokaz da sa svojim partnerima ne možemo biti prijatelji, već da smo imali suludu ideju da za privlačenje partnera ne smijemo biti svoji, pa smo lagali, dok prema prijateljima možemo biti iskreni, pa smo otpočetka gradili zdraviji odnos.

Neiskrenost prema partnerima olakšava i činjenica da obično imamo jedan partnerski odnos, a prijateljskih imamo nekoliko, pa smatramo da će gubitak biti veći ako izgubimo tu jednu osobu i, naravno, smatramo da ćemo mnogo lakše naći nove prijatelje. Još kad se u obzir uzme činjenica da većina ljudi partnerski odnos poistovjećuje s ljubavnim, pa onda ne žele ostati sami jer smatraju da tako neće imati ljubavni život, ili smatraju da osoba u njihovim godinama mora biti s nekim (inače nešto ozbiljno ne valja s njom), ili da je vrijeme da se skrase, ili kojim god se već besmislicama opterećuju, činjenica je da ćemo teže prekidati partnerske od prijateljskih odnosa jer smatramo da je ulog veći. Iz istog smo razloga spremniji i više lagati u partnerske odnose jer smatramo da ćemo ih izgubiti ako smo iskreni.

Osim toga što neiskrenost u odnosima svjedoči činjenici da smo glumom i laganjem privukli svog partnera, svjedoči i činjenici da se ne trudimo oko svog odnosa, bar ne dovoljno. Možda još da napomenem nešto jer se mnogi stresu kad ih se prozove lašcima i smatraju da je 'normalno da sebe žele prikazati u najboljem svjetlu!'

Ponovit ću, meni je najsmislenije sebe prikazati u realnom svjetlu jer tako odmah znam na čemu sam. Ne da mi se igrati igrice, čak ni u poslovnom svijetu, a kamoli u privatnom. S ljudima za koje sam mislio da bih mogao ostvariti intiman odnos, bilo prijateljski, bilo partnerski, uvijek sam bio iskren jer tako odmah vidimo imamo li stvarne temelje za takav odnos. Ako oh nemamo, ne gubimo ni vrijeme ni energiju na gradnju kula u zraku koje nas neće zadovoljiti, a ako ih imamo, onda posvetimo svoje vrijeme i energiju, što nam je itekako potrebno za gradnju intimnog odnosa.

Neiskrenost svjedoči upravo nedostatku želje da se izgradi intiman odnos jer laganjem ga sigurno nećete stvoriti. Dakle, umjesto da se svojim potencijalnim partnerima prikazujete u najboljem svjetlu, razmislite je li se mudrije prikazati u realnom svjetlu i tako odmah znati na čemu ste. Razumijem da će to odmah u početku pokopati neke veze, ali pokopat će samo one koje ni nemaju šanse biti uspješne. Shvaćate?

Ako na početku veze lažete da biste privukli osobu, a kasnije lažete da biste je zadržali, ima li smisla biti u vezi koja je izgrađena na lažima i koju održavate lažima? Poznajete li uopće osobu s kojom ste u vezi? Želite li doista i dalje glumiti?

Svjestan sam da prestanak glume i laganja može dovesti i do prekida veze, ali može dovesti i do procvata. A ako i treba doći do prekida, neka. Ako ne možete biti svoji u toj vezi, nije li bolje i da dođe do prekida nego da i dalje, samo zato što želite biti nečiji, ni ne pokušate biti svoji?

Naravno, moj se odgovor nameće sam od sebe, a vi otkrijte svoj. Ipak ste vi i samo vi odgovorni za vlastiti život. Dakle, s partnerima itekako možete biti prijatelji, pa i najbolji prijatelji i zapravo jedino tako možete imati i istinski ljubavni odnos. Pa kako vam je ikada moglo biti logično da osoba s kojom dijelite svoj život ne može biti vaš najbolji prijatelj?