Koliko se dama može pohvaliti da tijekom svoje životne seksualne prakse nisu imale barem jednog partnera koji bi jedva dočekao da dvoboj završi, pa da postavi pitanje 'jesi li i ti'? Mnoge su izgradile čitavu umjetnost jauka i uzvika, stenjanja i dahtanja tonaliteta raznih nijansi ne bi li preduhitrile partnera i uvjerile ga da ne mora postavljati to pitanje. Nekako je samo po sebi razumljivo da je orgazam više nego ugodna stvar te bi ženama morao biti poželjan.

No jednako bi trebao biti važan i muškarcima. Ne zato što im je primarni cilj usrećiti partnericu, nego zato što je ženski orgazam vrhovna potvrda mužjačkog statusa. Dovesti ženu do vrhunca krajnja je vještina istinskog ljubavnika, cara, dominantnog lava u čoporu, seksualnog stroja sa 12 cilindara i 300 kilovata. Pa zašto onda toliko malo znamo o ženskom orgazmu? Muškarci možda nisu toliko krivi, jer se zbog izvanredne glume samozadovoljno ušuškavaju u uvjerenju da su vrhunski ljubavnici. Ali zašto žene moraju glumiti orgazam?

Čovjek bi pomislio da je ženski orgazam nešto sasvim marginalno. Google na upit o ženskom orgazmu nudi oko dva milijuna linkova. To je sramotno malo u odnosu na, recimo, o upitima o ženskim noktima (12 milijuna linkova), ženskoj kosi (39 milijuna linkova), ili ženskim ušima (10 milijuna). Pazite, ljudima se više nudi i ljude pet puta više zanimaju ženske uši nego ženski orgazam!

Ako napustimo popularne medije i upustimo se u pretraživanje znanstvenih izvora, suočit ćemo se s još mnogo više poražavajućom istinom. Sve vrvi spekulacijama o ovim ili onim funkcijama orgazma u žena; socijalnim, evolucijskim, hormonalnim, emocionalnim, i tako dalje i tako dalje. Međutim, i najnoviji udžbenici i radovi navode samo dvije kultne i relevantne studije koje odgovaraju na najvažnije pitanje: kako dovesti ženu do orgazma. Obje studije potječu iz 1970-ih. Nije slučajno. Bile su to godine seksualne revolucije i razmahivanja feminističkog pokreta.

Obje su studije došle do, otprilike, istih rezultata. Čak 95 posto žena redovito dolazi do orgazma masturbacijom. Koliko pritom ima stimulacije vagine, a koliko klitorisa, nije poznato. Međutim, kada su s partnerom, 63 posto žena do vrhunca dolazi simulacijom klitorisa, bilo oralno, bilo hendlanjem. U kombinaciji penetracije i klitoracije, do orgazma dolazi 35 posto žena. Samo 20 posto žena do orgazma stiže vaginalno penetracijom, ali čak 25 posto žena ne može nikada postići vrhunac na taj način.

Ako se na trenutak zabavimo i prilagodimo postotke pojedinačnom slučaju, prema onome malome što znamo, žene bi trebalo usrećivati na sljedeća dva načina. Neka igra traje, recimo, 30 minuta, prvi bi i jednostavniji način bio da 28 minuta ostavimo majstoricu da se sama obradi, a onda momci ulete i izlete u dvije minute. Čujemo od dama da je mnogima i dvije minute previše, ali bi to i njima moglo biti dosadno.

Drugi je način da, umjesto učestalog dvoboja, uvedemo bar petoboj. Malo hendlanje, malo oralno, malo hendlanje, malo penetracija, malo oralno, ili bilo koji niz u kojemu je penetracija samo jedan element. Neka čitav petoboj traje, recimo, 30 minuta. U tom bi slučaju oralno i ručno stimuliranje moralo trajati 19 minuta, a kombinacija igranja s klitorisom i vaginom ostalih 11 minuta.

Pa i nisu baš neki savjeti. Premalo znamo. Možemo nastaviti s glumačkim izvedbama ili možemo poduzeti nešto konkretno. Na primjer, mogli bismo mudrim glavama koje raspolažu našim proračunom peticijom predložiti da napokon rasporede naš novac u nešto važno. Ne u nuklearne elektrane, ili natkrivene i grijane gradske ulice ili odbore koji nadziru odbore koji nadziru odbore... Mogli bismo predložiti osnivanje Hrvatskog instituta za istraživanje ženskog orgazma. Bio bi to prvi takav institut u svijetu. Kakav bi to samo brend za zemljicu bio.