'Svaki dan sam na hipodromu, to je zaista oslobađajuće. Svi oni koji imaju ovakvu neku vrstu odnosa sa životinjama i koji rade s njima nemaju u sebi nimalo zloće. Ovo je nevjerojatno pozitivan osjećaj, a meni dolazi i kao ispušni ventil', ispričala je Vanja Mamić u razgovoru za tportal.hr.

Konjički sport pruža joj neobjašnjivu energiju, pa Vanja kaže kako se, kad siđe s konja, osjeća kao da može letjeti. 'Znam puno ljudi koji su, kada su me čuli kako pričam o mojim konjima, o toj beskrajnoj privrženosti i sreći došli na hipodrom, pogledati i uvjeriti se. No svatko ima svoju percepciju svega pa tako i odnosa prema životinjama. Svi su se složili da je energija konja čudesna i da takav mir nisu dugo osjetili. To je ljubav koja ne pita koji je dan, kakvo je vrijeme, jer uvijek si tu, daješ i primaš nešto što se riječima teško može opisati', ispričala nam je Vanja koju je ljubav prema konjima često izvukla iz teških situacija.

'Tijekom rastave koja je bila ipak jedan težak proces, pogotovo jer sam majka, oni su mi bili onaj tračak svjetlosti i sreće koji mi je davao snagu za dalje. Ima ljudi koji to neće shvatiti, jer su možda zakinuti za te osjećaje, ali nema takve uzvraćene ljubavi koju možeš dobiti kao od životinjica. Kada uđem u štalu i kada me njih dvoje čuju da dolazim, zaržu svaki put, a meni često suze krenu od sreće', objašnjava Vanja te dodaje kako joj je ljubav višestruko vraćena.

'Kada takva grdosija kakav je moj Žuti pazi na mene na svakom koraku, kada se nježno okreće u boksu jer pazi da me ne povrijedi, kada stavi svoju veliku glavu meni na rame, kada mi prašta svaku moju pogrešku i krivu distancu kada skačemo prepone i pritom on preuzima odgovornost za oboje, e to su te niti koje me vežu, zbog kojih sam im zahvalna na sreći i ljubavi koju mi svakodnevno daju. Meni zato nije nikada problem otići na Zelenu tržnicu po mrkve i jabuke bez kojih nikada nisu, nije mi teško kuhati lan svaku nedjelju i donositi im jer im je to bitno radi probave, a niti mi je teško čistiti njihove boksove jer volim da su uredni i čisti i da se i oni dobro osjećaju ondje gdje borave.

Ništa, baš ništa mi nije teško za njih, ali ni njima za mene. E to je ta ljubav, uzvraćena ljubav koja meni znači sve', zaključila je Vanja Mamić koja u šali kaže: 'Da barem tako mogu voljeti muškarca, gdje bi mi bio kraj.' Kaže nam kako je od ljubavi prema konjima veća samo ona prema djeci, 20-godišnjoj Nini i 17-godišnjem Bruni.

U konjičkom sportu, objašnjava, nije bitan samo uspjeh. Ovo je sport koji joj znači više od turnira, pehara i nagrada. To je način života, primanje i davanje, obostrana ljubav. Vlasnica je kobile Zasje i konja Chebourga i to su, kaže, njezine dvije sreće. 'Zasjica je izuzetno bistra i moj veliki Žuti, kako od milja zovem Chebourga, oni su moj mir, mir i samo mir. Obožavam svaki trenutak proveden s njima', kazala nam je. Najviše uživa nedjeljom kada ih samo vodi na pašu i kada šeću. To je dan odmora i maženja. 'To me ispunjava više od bilo kakvih glamuroznih izlazaka, prešetavanja po špici ili bilo čega glamuroznoga gdje ja zaista ne pripadam. Moja sreća je na Hipodromu i kada sam uprljana od njih i znojna od treninga. Ali osjećaj sreće koji mi oni daju jednostavno je neopisiv i nezamjenjiv. Još nisam našla nešto što me toliko usrećuje kao oni, ali ni ne tražim', zaključila je ova sretna poduzetnica.