Trideset godina na sceni za jednog je pjevača dugo razdoblje. Kao i mnogi prije njega, Marijan Ban doživio je svoje uspone i padove. Ovi posljednji naučili su ga da iz svake životne bitke izađe kao pobjednik, a ovi prvi učvrstili su mu samopouzdanje, hrabrost i emocije. Nijednom čovjeku u životu nije lako priznati da ima problem i uhvatiti se ukoštac s njime. Zna to i pjevač koji u iskrenom razgovoru s tportalom priznaje što se sve događalo s njim u proteklih sedam godina nakon fatalne nesreće u kojoj si je zamalo oduzeo život
Početkom lipnja 2008., Marijan Ban (52) dotaknuo je dno. Kad je tog dana medije preplavila vijest kako je frontmen legendarne Daleke obale pokušao samoubojstvo ubodom nožem u trbuh, među njegovim obožavateljima zavladali su šok i nevjerica. Nitko nije mogao vjerovati da je Marijan bio sposoban takvo što učiniti.
Sedam godina kasnije, pjevač zrači ogromnom količinom samopouzdanja, a prvo što na njemu primijetite lančić je oko vrata s likom svetog Ante koji mu je mama poklonila kad mu je bilo šesnaest godina. Priznaje kako mu je vjera pomogla da se othrva dugogodišnjim problemima s alkoholom, uz podršku obitelji, prvenstveno supruge Domine i njihovo troje djece, Marka, Anke i Mirte.
'Već sedam godina ne pijem!' prvo je što nam je Marijan rekao kad smo ga upitali je li uspio ostati ustrajan u namjeri da zavijek odbaci piće, kako je obećao sebi i publici nakon fatalnog lipnja 2008. Tada je proveo punih deset dana u splitskoj bolnici suočivši se sa sobom i razmišljajući o dotadašnjem životu. Taj nemili događaj Banu je bio velika prekretnica. Nalazio se na jednom putovanju čiji je kraj imao samo jednu mogućnost – da mu se otvore vrata u neko bolje sutra, neku bolju budućnost što se na kraju i dogodilo.
Marijan Ban s grupom Rivers dva mjeseca nakon nesreće na šibenskom festivalu šansone
'Shvatio sam da moram prekinuti s pićem. S vremenom sam znao da mogu doći u kafić i naručiti čašu vode umjesto alkohola. Da mi je više stalo do kafića, a ne do pića. Dosta sam pio u životu, a prije su bila i takva vremena. Znam da jednostavno nisam imao mjere. Pio sam ogromne količine u slobodno vrijeme, no gotovo nikad kad sam nastupao, jer trijezan nisam imao tremu. Doći pijan pred publiku, nepoštovanje je. Mislim da je tajna mog uspjeha upravo u tomu što sam svoju publiku oduvijek poštovao', iskren je Ban.
Nikad se nije smatrao zvijezdom. 'Više se doživljavam poput nekog medija čija je zadaća da na najbolji mogući način ljudima prenosi emocije, ljubav i romantiku u pjesmama. Ja sam pjesme u početku prvo pisao prijateljima i onda se to proširilo...'
Davne 1978. na splitskim Prvim vodama s Ljiljanom Nikolovskom(drugi desno)
Bilo je to 1990. kada s tadašnjom Dalekom obalom postaje prepoznatljiv izvan Splita, a glazba mu postaje smisao života. Sve do tog trenutka Ban je u tri smjene radio kao dežurni mehaničar u tadašnjem Jugovinilu. Sa suprugom Dominom, profesoricom matematike i fizike, vjenčao se prvog dana proljeća 1987. godine.
'Naš je odnos čista kemija. Nema tu previše matematike. Ljudi puno razmišljaju o odnosima s drugima. No kad se dogodi kemija, onda je to - to. Domina je moja velika podrška, a upoznali smo se i prije nego što sam počeo pjevati. Sjećam se kao da je bilo jučer kako me privukla svojim mirisom', nostalgično će pjevač.
Devedesetih godina Ban je s Davorom Gopcem često izlazio u kultni zagrebački Saloon
Sjetu za minulim vremenima na njegovom licu zamjenjuje dah optimizma. Kaže nam kako ga ispunjavaju nastupi s njegovim Diktatorima. Samo u proteklih mjesec dana s njima je prešao kilometre diljem Hrvatske. Noću, kad se zatekne u automobilu, uvijek se zahvali Bogu na snazi koju mu daje.
'Optimist sam i uvijek samom sebi kažem: idemo dalje', završava priču Marijan Ban.
