Repetitor je jedan od onih bendova koje ste prije 7-8 godina mogli čuti po festivalima posvećenim mladim i neafirmiranim grupama, koje tek traže svoje mjesto na sceni. Autor ovih redaka imao je privilegiju 2008. godine čuti Repetitor uživo na Art&Music festivalu u Puli, gdje je posvjedočio zanimljivom fenomenu – kad Repetitor počne s live svirkom, svi usputni razgovori prestaju, krigle s pivom se odlažu na šank, a sva pažnja usmjerava se prema pozornici.

Radi se o zvuku kojeg svatko s imalo osjećaja za rock'n'roll jednostavno ne može zanemariti. Boris (gitara, vokal), Ana-Marija (bas, vokal) i Milena (bubnjevi) svojom nepresušnom energijom jednostavno ne dozvoljavaju da ih ignorirate.

Od tog vremena Repetitor je dodatno sazrio, snimio fantastičan album 'Dobrodošli na okean' i odsvirao na desetke, ako ne i stotine koncerata u regiji i Europi. Iako je i jučerašnji koncert u Tvornici bio najavljivan uz nezanemarivu dozu hypea, koji od samih od početaka prati Repetitor, radi se o izvanserijskom bendu koji ne samo da opravdava golemi hype koji se stvorio oko njega, nego uredno isporučuje i više od onog što se očekuje.

Repetitor je jučer odlično odabranim miksom pjesama s prvog i drugog albuma, ali i nekoliko itekako moćnih, novih pjesama koje će se naći na trećem albumu, u potpunosti zadovoljio sva očekivanja zagrebačke publike, kojoj kronično nedostaje siloviti i prljavi punk rock zvuk po kojem je Repetitor postao poznat.

Jedna stara i bolno istinita izreka kaže - pisanje o glazbi je kao plesanje o arhitekturi. I zato je teško, ako ne i nemoguće opisati energiju kojom Repetitor tako darežljivo obasipa ljude koji ga dođu poslušati uživo.

Ako ste propustili jučerašnji koncert Repetitora u Tvornici, neka vam bude žao. S druge strane, možete biti sto posto sigurni da to nije bio njihov posljednji koncert u Zagrebu. Boris, Milena i Ana-Marija jučer su po n-ti put potvrdili status regionalne punk rock institucije, a nama ostaje nadati se da ćemo uživati u njihovom zvuku i neobuzdanoj energiji još dugo, dugo vremena.