Podsjetimo, u svakoj emisiji 'Potjere' četvero natjecatelja odmjerava svoje znanje protiv troje 'lovaca', vrsnih hrvatskih kvizaša na čelu s Mirkom Miočićem, kojeg u stopu prate mlađe kolege Dean Kotiga i Morana Zibar. Upravo se Dean Kotiga u 'Potjeri' iskazao kao najotvoreniji i najduhovitiji od troje lovaca, a svoja iskustva podijelio je u intervjuu za tportal.

'Potjera' se nalazi u svojoj drugoj sezoni emitiranja i može se reći da ste već prikupili poprilično iskustvo u tom dinamičnom kvizu, a naročito otkako se u drugoj sezoni počeo emitirati čak četiri puta tjedno. Gledajući unatrag, čini li vam se da ste uspjeli ispuniti očekivanja kvizomana i ostalih ljubitelja TV kvizova?

Čini se da jesmo. Stvarno mislim da je to najbolji kviz koji se na ovim prostorima pojavio još od 'Milijunaša' jer je iznimno brz, dinamičan, napet, a sve se to postiže zadanošću formata koji ne dopušta preduga zadržavanja na pojedinim pitanjima, a i razbija ustaljenu formulu 'natjecatelj - pitanje' ubacivanjem lovca koji postaje još jedna otegotna okolnost. Dramaturgija tog formata savršena je i čini mi se kao da bolje ne može. Drugo je pitanje jesu li natjecatelji ispunili očekivanja gledatelja jer se uglavnom poskliznu na ne tako teškim pitanjima, a često im fali i čitav niz osobina koje bi cijelu priču mogle učiniti zaista spektakularnom: hrabrost, spremnost na provokaciju, zafrkavanje na svoj račun, sklonost riziku itd. Jer pustite Tarika, pustite mene, u središtu svakog kviza jedino je i uvijek – natjecatelj; od njega sve kreće.

Zanimljivosti 'Potjere', uz uobičajene kvizaške elemente, poprilično doprinosi i dinamika između lovaca i voditelja. Stječe se dojam da se odlično zabavljate s Tarikom Filipovićem na snimanju 'Potjere', možda i bolje od ostalih lovaca. Osim ljubavi prema dobrim restoranima i kazalištu, što još imate zajedničkog s Tarikom?

Da, svi se nekako slažu da je dinamika između Tarika i mene spontana, iskrena i jednostavno dobra. Imamo dosta toga zajedničkog - osim nabrojanog, tu je iznimno važna sklonost humoru i spremnost na šalu na svoj račun, ali rekao bih da se slažemo čak i oko nekih temeljnih stvari, pogleda na život i sl. Ma zapravo vam je to vrlo jednostavno, kao i sa svima ostalima u životu – ili s nekim klikneš ili ne. Od prvog dana smo se nekako skužili i odonda se uglavnom zafrkavamo, na snimanju i izvan njega, i normalno je da se nešto od toga prepozna i pred kamerama. Ljetos je recimo s cijelom obitelji bio kod nas u Istri, a i u Zagrebu se nalazimo koliko stignemo, i sve se to, a da ni ne znaš, prenosi i na poslovnu razinu, na kojoj odlično funkcioniramo.

U 'Potjeri' vas prati glas vrlo samouvjerenog lovca, a iz vašeg nastupa je više nego očita velika želja za pobjedom u svakoj emisiji u kojoj nastupate. 'Povuče' li vas ponekad ta želja za pobjedom u brzopletost ili vam pomaže u koncentraciji?

Ne radi se o želji za pobjedom, već o želji za što boljom igrom, a i 'pobjeda' je kao takva potpuno pogrešan termin, iako se već uvriježilo govoriti da je 'lovac pobijedio/izgubio'. Ako lovac želi stići rezultat od 15 poena u dvije minute, to znači da Tarik treba pročitati, a lovac razmisliti i odgovoriti na svako pitanje u osam sekundi, i to bez greške, što s rafalnim izmjenjivanjem područja biva iznimno teško, i onda se često brza s lovčeve strane, što je dvosjekli mač jer se odgovaranjem u pola pročitanog pitanja katkad odgovori točno, a katkad 'maši ceo fudbal', pa treba dobro odvagnuti treba li primijeniti takvu taktiku ili ne. Ali konkretno ni ne mogu drukčije – ili stižem do 12 pa sam previše opušten ili stižem iznad 15 te sam 'ful nabrijan', s tim da puno bolje funkcioniram kad je veći izazov preda mnom.

Što čini lovce različitima od prosječnog ljubitelja kvizova odnosno natjecatelja u 'Potjeri'? Čini se da ta razlika najviše dolazi do izražaja u završnoj potjeri, kada je potrebno održati koncentraciju na vrlo visokoj razini dvije minute, u čemu se natjecatelji nerijetko pogube. Je li dakle stvar u održavanju koncentracije i mirnoće, o kvizaškom znanju koje je akumulirano godinama, o kombinaciji tih faktora ili nečem četvrtom?

O kombinaciji svega, sigurno. Mirko je u kvizovima cijeli svoj život i logično je da je sve to vrijeme ne samo ubrao masu zanimljivih podataka, već i stekao tzv. kvizaško razmišljanje kojim se pokušava ući u um autora pitanja i u pitanje samo te odgovoriti na njega čak i kad ne znaš o čemu je tu uopće riječ. Sasvim je shvatljivo to da prosječni natjecatelji nemaju takvo što iako je u Hrvatskoj zamjetan rast popularnosti kvizova pa sve više ljudi uči razmišljati kvizaški – uvelike je osim TV kvizova (koji su na ovim prostorima rado gledani još od 'Kviskoteke') tome pridonijela i tzv. pub kviz scena, 30-100 ljudi koji se nalaze iz tjedna u tjedan i igraju kvizove koje netko drugi sastavlja. U Zagrebu je ona aktivna preko pet, šest godina te broji čak i više kvizova tjedno, u Rijeci postoji već treću godinu, a i Šibenik i Split imaju svoju varijantu, pa čak i Ivanić-Grad, tako da se može govoriti o cijeloj kvizaškoj subkulturi, što je sjajno, jer znači da će kvizova biti sve više i da će biti sve bolji.

Što vam ljudi koji vas najbolje poznaju kažu na vaše nastupe u 'Potjeri'?

Kažu da moram prestati s dvosmislenim šalama te da bih trebao biti blaži i bolji prema natjecateljima jer ne kuže baš svi gledatelji da se uglavnom samo dobroćudno zafrkavam. Uvijek su mi najdraža iskustva s Mirkovim ili Moraninim natjecateljima, kad ih vidim nakon snimanja, pa se onda svi čudom čude kako to 'uopće nisam zločest' i kako sam 'baš simpatičan' i slično, što meni biva iznimno smiješno jer ne znam što da na to kažem. Ali isto tako shvaćam da se nekako slijedom raznih okolnosti iskristalizirala slika mene kao najzločestijeg lovca, no nemam nekih problema s tim. Ljudi uglavnom sve preozbiljno shvaćaju, kako život, tako i 'Potjeru', pa ako ja moram biti bad guy kako bi njima bilo lakše, so be it