Početak emitiranja serijala 'Shopping kraljica' na RTL televiziji natjerao me da se prisjetim svojega prvog bliskijeg i detaljnijeg susreta s američkom televizijom prije kojih dvadesetak godina. Osim iskrenog šoka zbog postojanja užasa kao što je Jerry Springer Show, nikako mi nisu bili jasni natjecanja i kvizovi u kojima nije bilo potrebno znanje, nego su se sudionici nadmetali u tome koliko dobro procjenjuju cijenu nekog proizvoda i slično. The Price is Right bio je i ostao najlegendarniji izdanak takvoga žanra, ali postojali su i još uvijek postoje brojna druga natjecanja u tome tko je više opsjednut trošenjem novaca. Vidjevši to, sjećam se da sam pomislila: 'Nadam se da ovakva sranja nikada neće doći na našu televiziju' - i naravno da su mi nade bile glupe i naivne.

RTL-ova 'Shopping kraljica' nije ni prvi ni jedini serijal koji se emitira u domaćem TV eteru, a koji bi se mogao utrpati u tu kategoriju, no svakako je najeksplicitniji. Preuzet kao licenca jednog od vrlo traženih inozemnih formata, Shopping Monsters, svakodnevno vodi pet žena u kupnju, gdje u ograničenom budžetu moraju kupiti nešto što se poklapa s temom te epizode i onda još ispasti kraljica zbog toga što je kupila najbolje, najviše i... nemam pojma, najhrvatskije (ovo zadnje sam izmislila iz dosade).

Već na prvi pogled jasno je da ova emisija ne promovira samo bezumni konzumerizam, nego je i krajnje seksistički orijentirana. U njoj sudjeluje pet žena jer, božesakloni, muškarci se ne bi bavili takvom jednom trivijalnom i površnom aktivnošću kao što je kupovina odjeće, cipela i điđa-miđa. Oni imaju pametnija posla u kladionici. No dok bi se to ograničavanje natjecateljstva samo na žene možda (iako zapravo ne) moglo protumačiti nekakvim istraživanjima interesa po kojima je ispalo da shoppingiranje više zanima žene nego muškarce, genijalno mi je što na RTL-u te žene u njihovu 'uspjehu' pri kupnji vodi i ocjenjuje - batofkors - jedan muškarac, odnosno Borut Mihalić. Tipičan modno-stilističko-konzumeristički seksizam - riječ je o trivijalnosti, dakle, namijenjena je ženama, ali čak i ovdje je autoritet koji procjenjuje kvalitetu - muškarac. Ni prvi ni zadnji put, nimalo iznenađujuće, ali svejedno odurno.

Iznenađujući moment u svemu, međutim, nešto je sasvim drugo. Uza sve potencijale da bude uvredljiva i odbojna, 'Shopping kraljica' to nije jer jednostavno nije dovoljno upečatljiva. Dosadna je ko proljev, izgleda isto kao i sto drugih formata koje je RTL prožvakao otkad postoji (montaža ko u zlatno doba MTV-jevih videospotova prije petnaestak godina, glazba koja neprekidno nešto grgolji u pozadini, pokušaji humora i dramatičnih situacija koji izgledaju samo smiješno itd.). Bojazan da će emisija poput ove još više potaknuti potrošački mentalitet u ionako prezaduženom i siromašnom narodu te usput još i potpiriti stereotipe o ženama pomalo blijedi jer se nakon prve epizode čini da bi serijal najviše mogao potaknuti popodnevni drijemež. A zbog tog se cijela priča čini još besmislenijom.

Svi smo svjesni da u današnje doba komercijalni mediji sadržaj proizvode uglavnom zato da bi svoju publiku mogli prodati oglašivačima, odnosno da bi na temelju gledanosti/čitanosti/popularnosti određenih sadržaja mogli izvući novce od reklama. I svi znamo da pri takvom postavljanju prioriteta sadržaj nerijetko trpi. No u slučajevima kao što je 'Shopping kraljica' sadržaj nije samo otrpio, on je praktički nepostojeći, nego je cijela emisija zapravo jedna golema, isprazna arena za profuravanje sponzorske robe i brandova. A publika možda jest priprosta, no ozbiljno sumnjam da je spremna pristati na to da joj se u zamjenu za filanje mozga reklamama nudi - ama baš ništa