'To ćemo sve srušiti', navodno je, prema pričama nekadašnjih djelatnika hotelskog naselja Haludovo početkom devedesetih rekao tadašnji ministar turizma, Janko Vranyczany Dobrinović, posprdno se na luksuzni kompleks osvrnuvši kao na tipični komunistički mastodont. Riječi mu se nisu baš sasvim ispunile jer zgrade hotelskog kompleksa i danas (uglavnom) stoje tamo gdje su izgrađene, ali s tom je konstatacijom pred zaprepaštenim očima dotadašnjih zaposlenika Haludova počela tužna priča o propadanju.

'Betonski spavači', sudeći po prvoj epizodi u kojoj se raspreda priča o Haludovu, izvrsna je dokumentarna serija o takvim, arhitektonski vrijednim zdanjima u našoj zemlji, koja su zbog raznih mutnih razloga prepuštena propadanju. Od posprdnih izjava ministara iz doba kada je državom vladala garnitura čiji se estetski domet bazirao na austougarskom operetnom kičeraju, preko brutalnog 'iseljavanja' kuhinjske opreme i svega što je Haludovo moglo osposobiti da ponovno bude u hotelskoj funkciji, masovnog bacanja dokumenata kojima su se mogle dokazati nepravilnosti u privatizaciji (a čiji je jedan dio iskopan pa je na temelju njih jedan od rukovoditelja hotelskog kompleksa dobio spor na sudu), pa sve do prodaje stranim investitorima koji s naseljem ili nisu radili ništa ili od njega žele napraviti resort zatvorenog tipa - priča je to koja vas mora, ako već ne razljutiti, a onda barem rastužiti.

Koje objekte moderne hrvatske arhitekture obrađujete u nastavku serijala?

Haludovo, dakako, nije jedini takav slučaj - gotovo svako mjesto uz hrvatsku obalu (a i šire) ima jedan svoj dokaz o tome kako su se sve vlasti od izbijanja slobode i demokracije do danas kvalitetno brinule za postojeće resurse i njihovu važnost za domaće stanovništvo - no priča je posebno bolna kada je riječ o iznimnim arhitektonskim djelima, čime su se 'Betonski spavači' posebno pozabavili u svoje četiri epizode.

Žao mi je samo zbog dvije stvari. Prva je ta što, barem u slučaju Haludova, glavni igrači koji su ga doveli do stanja u kojem je danas više nisu dostupni da ih se priupita štogod o briljantnim odlukama (Vranyczany Dobrinović je, primjerice, preminuo prije otprilike godinu dana). Druga je ta što je Hrvatska televizija ovaj izvrstan serijal, po svemu dostojan udarnog termina, utrpala u poslijepodnevni, 'spavački' termin oko 17.30, kada je vrlo velika vjerojatnost da ga čak ni oni gledatelji koji još gledaju program javne televizije - neće vidjeti. I još ga je navalila prikazivati svaki dan ovaj tjedan, od ponedjeljka do četvrtka, da se što prije potroši, što prije zaboravi, da što manje ljudi postavlja što manje pitanja.

Pozivam vas zato da, ako ikako možete, ipak pogledate ovaj serijal. Živimo u modernim vremenima, mnogo vas ima snimalice, gledanje s odgodom na prijamnicima kabelske televizije i slično. 'Betonski spavači' otvaraju važnu temu - čisti je grijeh da ostane zaboravljena.