Dok su s jedne strane svi dosadašnji HTV-ovi pokušaji da od popratnih emisija uz velike sportske događaje načine zabavni program s humorističkim momentima uglavnom završavali u totalnoj katastrofi (logično, jer sportskoj redakciji i nije posao da proizvodi emisije zabavnog programa), odluka da (hvala nebesima) prestanu s time u prvom je kolu ovogodišnjeg Europskog nogometnog prvenstva rezultirala gotovo jednakom katastrofom. Trudeći se da budu ultrastručni i megaozbiljni, sportski voditelji i analitičari u studiju nalikovali su stručnoj radnoj skupini za makroekonomska pitanja i još nešto užasno dosadno. Jedina je razlika bila u tome što nisu zvučali baš pretjerano stručno. Samo naporno i suhoparno.

Tipično je to za Hrvatsku televiziju. Ili se grče biti nešto što nikako nisu (zabavni i duhoviti) pa ispadnu začudno histerični ili se uozbilje kao da sjede u 'ratnoj sobi' te planiraju i analiziraju veliku bitku protiv The Neprijatelja pa su dosadni ko proljev. Nikako da se nauče ponašati kao ljudska bića. A bilo bi im dovoljno samo da pogledaju emisije na britanskoj televiziji u kojima nastupa Slaven Bilić, koji je tijekom ovoga prvenstva postao prava komentatorsko-analitičarska zvijezda. Čovjek se ne pretvara da je stand-up komičar niti pokušava sipati neke sumanute fore iz rukava, ali normalno razgovara s normalnim voditeljima i čisti ga je gušt slušati (i gledati, no to je manje važno). Govorim, naravno, i iz perspektive običnog gledatelja ili obične gledateljice, ne iz cipela zagriženog obožavatelja nogometa jer ti tipovi ionako gnjave cijelo društvo u birtiji svojim raščlambama i zaumnim promišljanjima nogometne strategije pa su im možda ovi dosadnjakovići na HTV-u okej, ali vjerujem da bi čak i njima bilo još malo više okej da ovi na ekranu malo izbace metle iz kičmenog stupa.

Istinabog, jučer, kad je reprezentacija Hrvatske pobijedila Španjolsku, svi su se u studiju malo opustili i razigrali pa su počeli nalikovati osobama kojima je nastupanje na televiziji posao, a ne nervoznim osmoškolcima na smotri folklora, ali i tu je ostalo još mnogo toga što bi se moglo poželjeti, primjerice, toga da svi ne ponavljaju jednu te istu frazu ('Bio je fantastičan', 'Ostavili su srce na terenu', 'Ovo je JEDNA NOVA HRVATSKA' i '... iako su mu već 33 godine' - k'o da je čovjek u godinama za umjetni kuk i starački dom). Da, i premda je posve normalno da prilikom nastupa reprezentacije novinari, komentatori i analitičari budu donekle navijački raspoloženi, možda bi ipak prilikom analiziranja utakmice trebalo mrvicu smanjiti doživljaj (u slučaju Drage Ćosića bi, čisto zbog njegova kardiovaskularnog zdravlja, bilo dobro da to učini i tijekom komentiranja), pri čemu jedino svaka čast Mateu Beusanu i njegovu oku sokolovom, koje vidi sve, bez obzira na osobne naklonosti.

Eh, da, i još nešto. Oni bedževi STOP NASILJU U NOGOMETU ili NA TRIBINAMA ili štogod im već piše na tome - dajte najte. Naravno, i ja sam protiv nasilja na navijačkim tribinama i bilo gdje drugdje, ali osim što su u studiju s time na reveru izgledali kao kad se privilegirani holivudski milijunaši odluče boriti protiv siromaštva tako da si stave raznobojne trakice na odjeću (moš mislit kako će s time išta riješiti, samo se preseravaju), povjerovala bih u njihovu iskrenu namjeru možda tek onda kada bi slične bedževe nosili SVAKI PUT kada dođe do navijačkog nasilja, a ne samo onda kad im je neugodnjak da svijet vidi prljave posljedice naših političkih makljaža u nogometu.

Sve u svemu, nadajmo se da će u drugom kolu biti bolje.