Treći program HTV-a nikada nije bio jednostavan projekt. Od samog početka dočekan kao dobrodošla, prava javnotelevizijska oaza za intelektualnu manjinu Republike Hrvatske, za one koje zanimaju kultura, znanost, šah, stari i art filmovi, dokumentarci, kazalište, opera i pokoji arhivski materijal iz 'katakomba' HTV-a - dobrih je godinu dana vrludao u nedostatku jasne koncepcije i fizionomije, tražeći se među nabacanim reprizama iz arhiva i čudnovatim terminima klasičnih filmskih ciklusa. Činilo se kao da ni njegov idejni tvorac, Dean Šoša, nije baš točno znao što je mislio kada je rekao da želi oblikovati takav program.

No onda su stvari - vrlo polako, ali sigurno - počele sjedati na svoje mjesto. Uvedene su neke originalne, samo Trećem programu namijenjene emisije, počela se oblikovati kakva-takva shema, čak je i po naslovima tih emisija (Treći element, Treća povijest, Trikultura) bio vidljiv (možda mrvicu djetinjast, ali ipak) pokušaj da se stvori kakav-takav brend i prepoznatljivost među gledateljima, a sami su gledatelji sve češće počeli hvaliti Treći, napominjući da je to jedini program HTV-a koji vrijedi gledati, dok su ga stručnjaci prozivali jedinim programom koji doista ozbiljno shvaća svoju funkciju javnoga servisa.

Sve je to, dakako, bilo u postotku koji se za takve kanale generalno i očekuje - oko dva posto, što je i u svijetu uobičajena gledanost programa s takvim sadržajem (često se u medijima znala naći usporedba s kanalom Arte, koji također ima otprilike takvu, čak i nešto nižu gledanost), ponekad su ti sadržaji bili (barem u početku) šepavi, netelevizični i monotoni, ali HTV3 ipak se uspio srediti, organizirati, pretvoriti se u prepoznatljiv kanal, što je istodobno bila karakteristika koja se sve više gubila na ostalim kanalima HTV-a. Rastrgani između ideoloških bitaka, međusobnog gloženja zaposlenika, pomanjkanja novca i nekoliko niza vrlo loših uprava, HTV-ovi su drugi kanali postajali sve bezličniji i prazniji, nekadašnje perjanice gledateljskog povjerenja gubile su gledatelje kao puknuta cijev vodu i bilo je zapravo ravno malome čudu da u takvoj situaciji Treći uspijeva napredovati, ma koliko to sporo i malopostotno bilo.

E, ali onda je došlo do smjene vlasti, na Prisavlju je također došlo do smjena u rukovodstvu, Dean Šoša ponudio je ostavku, novo ju je vodstvo objeručke prihvatilo i na njegovo mjesto imenovalo Krešimira Čokolića, čovjeka koji je dotad široj javnosti mogao biti poznat samo po svojim dokumentarcima o Tuđmanu i zločinima komunizma, ali nije bio poznat ni po tome jer su mu ti dokumentarci bili očajni. U nekoliko dana nakon imenovanja, postao je poznat samo po začudnom rajfiću na fotografiji koju su HTV-ovci servirali uz objavu o njegovu imenovanju.

Što je to konkretno značilo za HTV3? Na prvi pogled i iz gledateljske perspektive, ne mnogo. Stari se filmovi i dalje emitiraju, arhivski sadržaji i dalje iskopavaju, a većina promjena koje su gledatelji primijetili može se opravdati ranijim prelaskom na ljetnu shemu, koja je ove godine na HTV-u nastupila zbog europskog nogometnog prvenstva i Olimpijskih igara. Nije, doduše, sasvim jasno zašto bi sportski megadogađaji trebali utjecati na shemu Trećeg programa, ali pravit ćemo se da za to imamo razumijevanja jer ne znamo kako HTV u takvim situacijama preraspoređuje sve (inače, i više nego goleme) resurse.

Onima koji su to željeli vidjeti, međutim, zacijelo je upalo u oči da se na Trećem programu odjednom pojavilo mnogo više, nazovimo ih tako, duhovnih i sakralnih sadržaja. Ne onako nametljivo kao na drugim kanalima, ne baš u obliku direktnih prijenosa mise ili obilaska Leopolda Mandića, ali su oni arhivski sadržaji sve češće bili posvećeni nekoj 'pučkoj i predajnoj kulturi' koja je imala veze s crkvom, vjerom, lokalnim poganskim običajima koji su inkorporirani u katoličku tradiciju i sličnim điđama. Nije toga bilo strašno puno - i dalje su programom dominirali stari filmovi, reprize serija i snimki kazališnih predstava, ali bilo je dovoljno indikativno da svima nama, koji smo u najmanju ruku bili zbunjeni prihvaćanjem Šošine ostavke, objasni u čemu je točno bio problem.

Dean Šoša, naime, bio je stvorio program koji je bio krajnje NEIDEOLOŠKI. Nije u svojim sadržajima naginjao ni ulijevo ni udesno, nije se uvlačio ni 'Radmanovima' ni 'Kovačićevima', u njemu je jednako bila zastupljena i tradicionalna i alternativna kultura, i opera i novi umjetnički formati. Zbog toga je i po zdravoj logici i bilo strašno zbunjujuće što je čistka na HTV-u obuhvatila i njega. Treći program STVARNO nije ni promicao ni ugrožavao nijedan segment hrvatskog društva. E, ali očito se HTJELO da se jedan segment promiče. I tiho, na mala vrata, tako smo na Trećem dobili sve više pučke i predajne kulture katoličke tematike.

Nije to, međutim, bilo sve. Na Trećem programu nije bilo dramatičnih ukidanja emisija ni smjenjivanja voditelja kao na Prvom, uglavnom je sve riješeno tako da je ranije uvedena ljetna shema, pa mili moji kuda koji, vidjet ćemo što će biti s vama najesen, ali jedno se dramatično ukidanje ipak dogodilo. Riječ je o emisiji Treća povijest, jednoj od najboljih i najzanimljivijih, pa čak i najgledanijih emisija na HTV-u 3, emisiji u kojoj su povjesničar Tvrtko Jakovina i urednica Lada Džidić gledateljima na pristupačan način pokušali približiti povijesne događaje, prikazujući povijest kao znanost, a ne kao priču oko koje se lome ideološka koplja na svim razinama, od birtije do sabornice. Izvrsna emisija, koja se bavila svakojakim povijesnim događajima i fenomenima, od velikih bitaka i ratova do legendi o vampirima, ukinuta je početkom lipnja, kada su svi sudionici dobili obavijest da više neće biti daljnjih snimanja, a doznaje se da za jesen spremaju uvođenje nove emisije o povijesti, koju će voditi povjesničari s Hrvatskih studija i Katoličko-bogoslovnog fakulteta.

Sada je, dakle, jasno. Upravo je Šošino nenaginjanje ideologijama bilo problem. U 'kulturnoj revoluciji' novih vlasti i nove garniture na Prisavlju važno je i da Treći program, program namijenjen intelektualnoj manjini u Hrvatskoj, bude ideološki obilježen, i to onako kako se njima sviđa. Tezu pothranjuju i nedavne, još mnogo brojnije čistke na Trećem programu Hrvatskog radija, gdje su također posmicane emisije koje s ideologijom i politikom uglavnom nemaju baš nikakve veze, osim utoliko što NE promiču onu ideologiju i 'kulturu' koja se vladajućima čini vrijednom i važnom za promicanje. Sjetimo li se još pritom činjenice da su s radijskih i televizijskih programa bez nekog normalnog objašnjenja poskidani voditelji koji se valjda, zbog svojih osobnih angažmana i veza s nepoćudnim pojedincima smatraju neprihvatljivima te da se priča kako su radijski urednici dobili nalog da puštaju 'barem tri duhovne pjesme dnevno', prilično se jasno ocrtava ideološka smjernica kojom se novo vodstvo naumilo infiltrirati u program.

Mimo ideoloških, na Trećem su u zadnje vrijeme vidljivi i neki drugi začudni programski potezi. Evo, primjerice, repriza serije Twin Peaks. Da me se ne bi pogrešno shvatilo, ja tu reprizu pozdravljam i jako joj se radujem, isto kao i reprizi serije Zvjezdane staze: nova generacija. No nije sasvim jasno zašto te reprize moraju biti baš na Trećem. Za Zvjezdane staze bih možda još i nekako shvatila - riječ je o posebnom žanru, o kultnoj seriji s određenom filozofijom i sljedbom, pa... hajde (premda i dalje mislim da je to sadržaj za Drugi program, kad Drugi program ne bi bio devastiran kao što jest), ali Twin Peaks? Da, riječ je o seriji koja je na neki način označila prijelomnicu u američkoj TV produkciji, zbog koje se proizvodnja TV serija počela prepoznavati kao legitiman umjetnički napor u koji se upuštaju i najveći režiseri, ali duboko sumnjam da je to bila motivacija za njezino prikazivanje jer da je tomu tako, bile bi na Trećem prikazivane i neke druge serije. Ovo više izgleda kao potez iz rubrike 'nemamo mjesta na Drugom pa ajmo ovamo, serija je kao kultna pa to možemo opravdati time'. I u redu, ako se sve zadrži na doista kultnim serijama, može se provariti i ta repriza, ali bojim se da je to put prema tome da ubrzo na Trećem programu počnemo gledati reprize svakojakih popularnih serija, sve pod opravdanjem da je to 'kultno', a na putu razvodnjavanja i trivijaliziranja sadržaja.

Sve u svemu, na Trećem je programu, teškom mukom osmišljavanom i sastavljanom, u tri mjeseca prikazivanja načinjeno dovoljno tihih promjena da mu je to utjecalo na gledanost, koja sada više nije 'oko dva posto', nego oko jedan posto. Na Trećem je programu, koji je od svojih početaka do ožujka ove godine bio sasvim neideološki, započela ideološka 'reforma' u kojoj se najavljuje žešće sudjelovanje stručnjaka s Katoličko-bogoslovnog fakulteta. Na Trećem je, na kraju krajeva, raniji početak ljetne sheme zbog sportskih događanja sjeo ko melem na ranu jer se pod okriljem ljetne sheme mogu izvesti još brojne smjene i ukidanja, s opravdanjem da je to 'poboljšanje programa u novoj sezoni'.

Netko bi možda mogao reći da to nije važno, da je to ionako program koji 'nitko živ ne gleda' i 'koga briga za tih jedan do dva posto', ali taj bi netko bio u krivu. Da je to doista nevažno, da nema nikakvog utjecaja ni na što, ne bi ni bilo tih promjena, ostavili bi 'kanalčić za štrebere' da se vrti u svojem ideološki neobojenom, opernom, kulturnjačkom i znanstvenom svijetu. Ali nisu ga ostavili. Srušili su mu gledanost napola. Ali zato sada spremaju 'prave' kulturne sadržaje. One koji će nas naučiti što je sveto, a što nije, što se smije propitivati, a što ne smije. Nadam se da neće uspjeti.