Poštovani gospodine Kovačić,

vaše jučer objavljeno reagiranje na moje kritike programa Hrvatske televizije iznenadilo me, pa gotovo i počastilo, s obzirom na to da doista nisam očekivala izravno obraćanje osobe vašeg položaja i funkcije. Zahvaljujem zato na pozornosti koju očito posvećujete mojim osvrtima te se nadam da ćete ih i dalje jednako pomno pratiti. Pisanjem TV kritika bavim se zato što volim televiziju kao medij i zato mi je, bez obzira na sadržaj, uvijek drago kada dobijem dokaz da osobe koje - za razliku od mene - imaju moći i utjecaja na oblikovanje televizijskog programa (pa makar im to i ne bila primarna dužnost) prate ono što pišem. Mislim da za osobu koja radi to što ja radim nema većega priznanja da joj trud nije uzalud.

Uza sve to rečeno, cijenjeni gospodine Kovačiću, dopustite da vam objasnim jednu sitnicu koja vam je, vjerujem nehotično promakla - jer sam uvjerena da ste, kao osoba koja se tako dugo bavi novinarstvom i srodnim područjima, upućeni u nju. Članci koje ja pišem su kritike ili, da budem možda malo manje ambiciozna, osvrti. U kritikama i osvrtima kritičar na temelju prezentiranog sadržaja i možebitno kakve dodatne informacije iznosi svoje dojmove i svoju vlastitu procjenu kvalitete sadržaja na osnovu tog dojma. Nazivanje takvog članka istinom ili neistinom otprilike vam je jednako kao kada bi neki književnik, slikar ili filmski redatelj reagirao na osvrt svojega djela (romana, izložbe, filma), tvrdeći da u njemu izneseno mišljenje i procjena kvalitete sadržaja nisu istiniti. Sigurna sam da postoje mnogi autori (ili njihovi izdavači, vlasnici galerija u kojima su izlagali, direktori producentskih kuća i sl.) koji bi vrlo rado na kritiku svojih ostvarenja reagirali s jednim glasnim: 'Kritičaru, sve si pogrešno shvatio!' ili 'Nije istina da sam time htio reći to-i-to', pa se svejedno izuzetno rijetko viđaju takve reakcije. Zašto? Zato što autori ono što žele prenijeti publici govore svojim djelom, a ne objašnjavanjem s kritičarima. Ako je kritičar pogriješio - a naravno da kritičari ponekad griješe - autorovo će djelo samo opovrgnuti kritiku, nisu potrebna nadmudrivanja.

Nije mi, dakako, namjera držati vam lekciju - sigurna sam da ste za svoje reagiranje (i to osobno, a ne putem objave koju bi sastavila vaša služba za odnose s javnošću) imali dobre razloge. Uostalom, vaše je pravo da tražite objavu reagiranja na nešto što je napisano u javnom mediju. Ja sam vas samo htjela podsjetiti na to da kritike po samoj svojoj prirodi nisu ni zlonamjerne ni uvredljive - one su samo to što jesu: izraz nečijeg dojma na temelju prezentiranog sadržaja.

Nikome ne bi bilo draže nego meni kada biste me prezentiranim sadržajem na televizijskim programima svoje kuće u budućnosti do temelja demantirali. To bih, kao što sam u nekoliko slučajeva dosad i učinila, s radošću i napisala u svojoj kritici. U međuvremenu, stojim iza svojih dojmova i njihova tumačenja. Ako smatrate da mi na raspolaganju nisu bile točne činjenice, bit će mi i više nego drago ubuduće prihvatiti sve informacije koje mi vaša kuća može ponuditi, no tumačenja, dojam i procjenu kvalitete - uza sve dužno poštovanje - i dalje ću donositi sama.

Uz nadu da moja promišljanja i tumačenja više nećete doživljavati kao zlu namjeru ili uvredu, srdačno vas pozdravljam,

Zrinka Pavlić
obična TV kritičarka, v.d. ničega