Mislav Bago nije uvijek najtelevizičnija pojava. Čudno se drži, dopadljivost i simpatičnost idu mu k'o Hrvatskoj ekonomija, lice mu je u vječito zaprepaštenom operativnom modusu, a zbog blago nervoznog načina razgovora, gledatelju se nerijetko čini kao da će svaki čas ugristi sugovornika. Nikada zato nije bio baš najbolji izbor za voditelje emisija - u takvim bi se situacijama uvijek činilo kao da mu uloga domaćina jako teško pada i kao da mu svi oni koje bi trebao ugošćivati idu beskrajno na živce.

No upravo to čini ga izvrsnim za ono što već neko vrijeme radi na Novoj TV. U političke analize i analize anketa svojim vječito nezadovoljnim gardom unosi upravo onaj nemir i potrebu za dodatnim informacijama koji muče i većinu gledatelja, a prema političarima s kojima razgovara ponaša se upravo onako kako bi se prema njima i trebalo odnositi - kao poslodavac koji nije zainteresiran za njihova izvrdavanja, nego samo za rezultate.

Takav Bago - koji je tek na Novoj TV i u ulozi koja mu je tamo namijenjena dobio priliku da procvjeta do punog potencijala - zato je logičan izbor za 'Izborne razgovore', rubriku koja je u Dnevnik Nove TV uvrštena s početkom predizborne kampanje. I od prvog razgovora - onoga u kojem je ugostio Božu Petrova, postalo je jasno da je Bago nalik onom revolverašu iz vica, koji u saloonu traži Cileta i Mileta, pa ih obojicu upuca. Nema kod njega cile-mile. Da sam kojim slučajem političarka koja se natječe na predstojećim izborima, Bago bi mi bio upravo ono što novinar te vrste i mora biti političarima - PR-ovska noćna mora. Osoba zbog razgovora s kojom se moram pripremiti i ponuditi nešto sadržaja iza parola na temelju kojih namjeravam dobiti izbore.

Naravno, Bago to ne radi savršeno. Dalo bi se u njegovim razgovorima, pogotovo u onom koji je prije nekoliko dana vodio s predsjednikom HDZ-a Andrejem Plenkovićem, naći dosta rupa i situacija kada je sugovorniku dopustio da se izvuče s muljanjem i nejasnim petljanjem, kada mu nije postavio potpitanje koje je vrištalo iz svih sugovornikovih odgovora (Kako, KAKO, IRUDAMU, mislite postići taj mitski gospodarski rast od 5%? Zatvorit ćete ga u kavez i šopati orasima? Tuć' ga dok ne prizna da raste?), ali u kratkoj formi koja mu je namijenjena, u blic-razgovoru koji traje tek koju petinu ili šestinu od onoga koliko je, primjerice, trajalo sučeljavanje kandidata na HTV-u, trenutačno na hrvatskim televizijama nema boljega.

Fora, naime, nije samo u tome što Bago grize - premda je to svakako plus - fora je u tome što nema ono odurno, ponizno 'domobran Jambrek' strahopoštovanje prema političarima i moćnicima koje puno prečesto jaše na grbači domaćih novinara. Kao, 'ne možeš BAŠ TAKO s čovjekom razgovarati, ipak je on to-i-to'. Ma, što, molim vas lijepo? U najboljem slučaju ni za što zaslužan ni odgovoran pikzibner koji misli da njegova mikrostrančica ima ikakvog utjecaja na bilo što, a u najgorem - bilmez koji nam već desetljećima plindra džepove ili mirno stoji i ništa ne poduzima dok ostali to rade. Sigurno NE osoba vrijedna poštovanja. Možda jedino onog osnovnog, bontonskog i zajamčenog Deklaracijom o ljudskim pravima. Inače, ama baš nikakvog drugog. I Bago to zna te se tako i ponaša. Njegova nadrkana persona u tom je smislu prednost, a ne nedostatak.

Sviđa mi se što je zbog toga, barem u većini dosadašnjih slučajeva, sugovornike opaučio tamo gdje su najtanji - Plenkovića je uporno zapitkivao za točne iznose koji će ići u korist građanima zbog obećanog smanjenja PDV-a, povećanja neoporezivog dijela plaće, usklađivanja mirovina - i ovaj mu, naravno, nijednom nije dao konkretan odgovor, čime se gledateljima zorno prikazalo da ga ili nema ili ne zna, Petrova je razguzio zbog priče o tome da ne prihvaća ni Plenkovića ni Milanovića kao premijera, nego da on treba sjesti na taj stolac, jasno mu dajući do znanja da leti previsoko i da je svojim iluzijama o vlastitoj veličini već izazvao jednu političku krizu u zemlji, predstavnika Domovinske koalicije i HDSSB-a na fini je način ismijao zbog toga što se smatraju konkurencijom HDZ-u na desnici, usput ih još i pomalo podbadajući zbog njihovih ideoloških patetika, koje su im dosad bile zapravo jedino 'meso' u programu, a čiji je trend popularnosti trenutačno u padu pa se ovi koprcaju ne bi li isfurali dojam da imaju i neke druge ideje. Još čekam gostovanja prepoznatljivijih lijevih opcija da vidim na temelju čega će se pozabaviti s njima, ali zasad vjerujem da ni prema njima neće biti ništa milosrdniji.

Kraće rečeno, dobro je što na domaćim televizijama postoji Mislav Bago i dobro je što postoje njegovi kratki, jasni, oštri 'Izborni razgovori'. Bit ću još zadovoljnija kada se pojave i na drugim televizijama, po mogućnosti u nekom drugom, možda duljem, ali i dalje jasnom i oštrom obliku. Svi vrlo dobro znamo da postoje i drugi ljudi koji bi ih mogli voditi na sličan način. Samo to nisu oni ljudi koji se uporno guraju u prvi plan.