Jedna je od takvih ove godine i RTL-ova 'Prava žena', punokrvni predstavnik tog žanra sa svim elementima koji se smatraju trenutačno popularnim u njemu - malo humora, malo estrade, malo autoreferencije na komercijalne TV programe u obliku začudnih talent showova. No kao i već podosta godina unatrag na svim domaćim televizijama, RTL je uporno naziva 'dramskom serijom', čineći joj time doista medvjeđu uslugu

Evo u čemu je problem kada jednu seriju koja je po gotovo svim svojim osobinama sapunica, odnosno, preciznije rečeno, telenovela, nazivamo dramskom serijom. Kada se to čini, serija kao što je nedavno započela 'Prava žena' na RTL-u trpa se u istu rubriku kao i, štajaznam, 'Velo misto', 'Kuda idu divlje svinje', 'Breaking Bad', 'Dobra žena' 'Zapadno krilo'. U redu, u toj rubrici ima i mnogo manje kvalitetnih serija od nabrojanih, ali svejedno, kada serije poput 'Prave žene' i ostalih domaćih telenovela njihove matične kuće nazivaju dramskim serijama, nameću njihovo ocjenjivanje u usporedbi s takvim serijama, PRAVIM dramskim serijama - serijama koje imaju pet do maksimalno dvadesetak, a ne stotinjak epizoda po sezoni, emitiraju se jednom tjedno, a ne svaki dan pa se u snimanja i pripreme ulaže mnogo više vremena, a na kraju krajeva i novca te nemaju obvezu ispuniti sto epizoda s nekakvim pričama, intrigama, obratima. Kada se, dakle, takva serija stavi u tu kategoriju, ona nema šanse. Ispada tanka, razvučena navlakuša za što veći broj onih koji će se uključiti na taj kanal i sutra da bi vidjeli što je bilo dalje i pritom odgledali dovoljan broj reklama za lijek protiv temperature. Kada bi pak netko napokon iskreno rekao da je riječ o telenoveli ili sapunici, serija bi lijepo stala uz bok 'Santa Barbari', 'Villi Mariji', 'Klinici Schwarzwald', '1001 noći', 'Esmeraldi' pa čak i legendarnoj 'Dinastiji', i u tom bi slučaju vrlo dobro prošla. Ne zezam se. Domaći sapuničari od samog su početka pokazivali da imaju smisla za ono što rade, a s godinama su se fino izbrusili i mogu sa svojim serijama bez pol frke stati uz bok međunarodnim hitovima toga žanra.

Drugi problem koji osobno imam s nazivanjem domaćih sapunica dramskim serijama jest to što nam time domaće komercijalne televizije indirektno poručuju: 'Ovo je maksimum iz domaće igrane produkcije u što smo spremni uložiti'. Drugim riječima, njima to zbilja jest dramska serija. Nisu zainteresirani za domaću seriju koja bi se mogla uvrstiti u rubriku s 'Velim mistom', 'Breaking Badom' pa čak ni 'Mentalistom'. Bolje je da se snimaju domaće sapunice nego da se otkupljuju turske, meksičke, američke i tadžikistanske jer na taj način ipak imamo nekakav domaći sadržaj i domaće kreativne snage imaju barem nekakvu priliku da se izraze, rade i zarade, ali kada se sapunica nazove dramskom serijom, onda RTL, Nova i tkogod se drugi time pozabavio (svojedobno je to činio i HTV) hoće reći da je TO za njih dramski program. I da se domaće kreativne snage ne mogu nadati da će progurati išta drugačije, da ne kažem više. Raja se bez problema navuče na ovo, oglašivačima se može prodati pristojan broj gledateljskih 'grla', pa zašto bismo ulagali u išta zahtjevnije. Nazivanje ovakve serije dramskom u tom je kontekstu još jedan simptom poremećenog domaćeg kapitalizma koji sve svodi na najmanji zajednički nazivnik. Da se razumijemo, domaće komercijalne televizije sličnu foru izvode i sa stranim sapunicama - '1001 noć', primjerice, također je bila nazivana dramskom serijom, i to je također odašiljalo sličnu poruku, taj put o tome koliko su spremni ulagati u otkup i promociju stranih igranih sadržaja. No kada je riječ o domaćoj produkciji, sve to malo više boli.
442972,441222,440518,438564
Dodajmo još i to da je meni osobno, da budem potpuno iskrena, doista više preko glave toga da o telenovelama svake godine pišem kao o relevantnoj televizijskoj pojavi. Da situacija nije takva kakva je gore opisana - to jest, da sapunice nisu JEDINI domaći igrani sadržaj koji se na sva zvona reklamira kao nešto što MORAMO gledati, većina bi novinara koja se bavi TV programom mogla fino reći: 'Aha, da, nova sapunjara, tko voli, nek izvoli' i ne baviti se njima - jer su osvrti na sapunice potpuno besmisleni, ali ovako - kada domaće televizije jedva da umaču palac u bilo kakve druge vode domaćeg igranog programa, to fakat ispada kao najvažniji televizijski događaj sezone. A kakva je to onda televizijska scena, molim vas lijepo? No o tome sam već pisala preko nekoliko puta, nitko me ne zarezuje ni za suhu šljivu, sapunjare su i dalje najspektakularniji i medijski najrazvikaniji TV događaji sezone, pa me evo opet kako nastojim proniknuti u (božemioprosti) slojeve telenovela te ih nastojim prokomentirati u kontekstu.
Pa da vidimo taj kontekst. O novoj seriji na RTL televiziji - o 'Pravoj ženi' može se pisati na dva načina - u kontekstu dramske serije, odnosno onoga kako je njezina matična televizija (glupo) predstavlja i u kontekstu telenovele, odnosno, onoga što ona stvarno jest. U kontekstu dramske serije, kao što sam gore i najavila, 'Prava žena' nikako ne prolazi dobro. Ima tu preko nekoliko dobrih glumaca koji bi svoj posao odradili kvalitetno i da ih staviš da čitaju cijene u reklami za rasprodaju u trgovačkom centru, u seriji je jedan upečatljiv (premda podosta karikiran) lik - žužičasta Ruža Bauer u interpretaciji sjajne Elizabete Kukić, s kojom su uglavnom povezani i najbolji te najduhovitiji dijalozi, serija je lijepo snimljena, izgleda svjetski, za razliku od jeftinih sapunjara ima i podosta (vrlo umivenih starozagrebačkih) eksterijera, ali to bi, u kontekstu dramske serije, bilo više-manje sve što se pozitivno može reći o njoj. U kontekstu bi se dramske serije, naime, moralo reći i da je priča u kojoj se Filip Jurčić preoblači u postariju damu i zaštitni znak talent-showa u kojem se obične djevojke preobražavaju u 'pravu ženu' toliko dramski i tehnički neuvjerljiva da se čovjek od smijeha zagrcne na vlastitom pokušaju zatomljivanja nevjerice, moralo bi se reći da su mladi glumci toliko nepripremljeni da neki od njih čak i ne uspijevaju imitirati naglasak kraja u kojem im likovi žive cijeli život i morala bi se spomenuti plošnost dobrog dijela likova, koji su oživotvoreni u prečacima tipa TV voditeljica = glupača, estradna zvijezda = razmažena kučka, bitanga = pivo i majica 'Mamiću odlazi' itd.

No kada se 'Pravu ženu' ocjenjuje kao sapunicu, odnosno telenovelu, stvari se ipak mijenjaju. Telenovela je žanr s mehanizmima za koje se zna da funkcioniraju i da će proizvesti točno ono što se želi - televizijsku bajku za razonodu uz koju je moguće kuhati večeru a da pritom ništa ne propustiš. U tom kontekstu, 'Prava žena' čisto solidno funkcionira, čak na trenutke - kao što su gotovo svi trenuci s Elizabetom Kukić kao Ružom - doseže vrhunce tog žanra, već desetljećima klasično utjelovljene u (također pomalo klišeiziranim, ali neodoljivo šarmantnim) likovima ekscentričnika i čudaka. Tu su prečaci za karakterizaciju likova obavezni element, a ne mana, tu je priča koja je od realnosti razvedena do praga neuvjerljivosti preduvjet za stvaranje atmosfere hajlajf bajke i tako dalje. Nisu, naravno, sve mane nabrojane u prethodnom odlomku u ovome odlomku čarobnom intervencijom riječi 'sapunica' postale prednosti, ali lakše ih se podnosi, a neke od njih i očekuje. I u tom se kontekstu seriji može štošta prigovoriti - prije i iznad svega, GLAZBA! Osim što su Huljićeve skladateljske varijacije na razne teme i pjesme beskrajno bezvezne, jednostavno ih je previše, pa zbog neprekidnog cump-cump-cumpkanja gotovo sve scene pomalo djeluju  kao crtić, a glavna pjesma u izvedbi Petra Graše zvuči kao tipičan priobalno-festivalski romantični hit te seriji o zagrebačkoj curi koja se zbog nezadovoljstva svojim likom, djelom i obiteljskim statusom prijavljuje u talent show - stoji ko piletu sise. I ovdje, unatoč tome što seriju promatramo kao sapunicu, a ne kao dramsku seriju, situacija s preoblačenjem glavnog lika u postariju damu Ružu izgleda kao: 'Jel vi to ozbiljno?' i 'Jesu li svi u tom talent showu doživjeli moždani udar ili ga moram doživjeti ja?', ali ajd dobro, sapunice diljem svijeta trpjele su i gore prijestupe, od likova koji su preživljavali vlastite kremacije do imena likova kao što su Cirkonija, Dash i, nemam pojma, PLACENTA! Tako da ono. U kontekstu sapunice, ovo funkcionira.

Kraće rečeno, sapunica k'o sapunica. Nakon šest pogledanih epizoda uvjerena sam da 'Prava žena' ispunjava svoju primarnu funkciju - navući će gledatelja ko muha! Šarena je, nezahtjevna, ima Ružu, ima estrade, ima starleta, ima kučke, ima dobre djevojke, ima lijepe haljine i štaš više. Ima i svojih hrkljuš momenata, ali ljubitelji sapunica tolerirali su i gore hrkljuše. Samo bih ovom prilikom još jedanput apelirala na domaće televizije da prestanu ovakve serije nazivati dramskima. Time doista ne činite uslugu nikome, ponajmanje samoj seriji. A tome bih dodala i jednu nadu - da će nas u nekoj od sljedećih jesenskih sezona - možda čak i prije - iznenaditi nečim što će doista biti dramska serija. I da ću napokon moći sapunice prestati analizirati prema tome kako netko glumi Žuži Jelinek i vidi li se nekome u HD-u da nosi previše rumenila na licu. OK, pretjerujem, ali znate što želim reći. Dajte malo drugačijih domaćih igranih sadržaja. Ovo vam prolazi, znam, super, triput hura za vas i vaše prihode od oglašivača. Ali mi, ostali, fakat smo već gladni drugačijih serija. Dajte barem domaću varijantu 'Uvoda u anatomiju' ili 'Skandala'. Priti pliz.