Iako vjerojatno nema potrebe za podrobnijim prepričavanjem, evo samo kratkog podsjetnika na ono što se danas zbilo u emisiji 'Nedjeljom u dva' koja je završena nekih četvrt sata nakon početka zato što je gost, Ivan Pernar odlučio otići iz nje. Stanković i Pernar uspjeli su u tom kratkom vremenu porazgovarati o točno tri teme - o tome zašto je Pernar u javnosti zasjenio Sinčića, o poreznoj reformi i o HRT-u. Na HRT-u su zapeli zato što je Pernar ustvrdio da se putem HRT-a progoni Živi zid pa je Stanković od njega zatražio da to argumentira i usput ga priupitao što njegovi prigovori informativnom programu HRT-a znače za ostatak te kuće, odnosno druge redakcije i programe, kao što su obrazovni, znanstveni, zabavni itd. Pernar je na to rekao kako je program HRT-a čisti horor i da se kroz ostale programe HRT-a također vidi njezina funkcija partijske televizije jer, primjerice, gledatelji HRT-a ne mogu u obrazovnom programu ništa saznati o prirodi novca i novčane razmjene, o kreditima i bankama te da im se isto tako ništa ne govori o genocidu Palestinaca priliom stvaranja Izraela. Pernar je potom zapao u jednu od svojih već dobro poznatih tirada o Izraelu i Palestini, dobrano se udaljio od teme, Stanković ga je prekinuo i pokušao ga vratiti na ono o čemu je s njim htio razgovarati, Pernar se na to pobunio, došlo je do kratkog (iako uljudnog) natezanja oko toga treba li Pernar odgovoriti na pitanja kako on hoće ili Stanković može postavljati pitanja kada on hoće i onda je Pernar konstatirao da mu Stanković ne dopušta govoriti, ustao je, pozdravio i otišao.

Naravno, diljem društvenih mreža i internetskih foruma momentalno su počele diskusije o tome tko je bio u pravu, a tko u krivu. Ustvari, teško je to nazvati diskusijama jer je uglavnom riječ o razmjeni poruka koje počinju s: 'Pernar je car, dobro mu je pokazao' - 'Ne, Stanković je car jer mu nije dopustio laprdat', prerastaju u 'Ti si glup' - 'Ti si dno', a završavaju s nekom varijantom ustaša, partizana, udbaša, orjunaša te preporukama kome sve treba dati momentalni otkaz, a koga poslati u radni logor. No osim što je jedinstvena u takvom blagoglagoljivom izričaju europskog civilizacijskog kruga, hrvatska je javnost očito podijeljena oko mišljenja o tome tko je kriv za takav završetak današnje emisije 'Nedjeljom u 2'.

Moglo bi se, dakako, razgovarati i o tezi da to zapravo uopće nije važno i da hrvatska javnost ima mnogo pametnijih, zanimljivijih i važnijih stvari o kojima bi mogla raspravljati negoli o završetku jedne televizijske emisije, to ćemo ovaj put odbaciti jer samo postojanje ovakvih osvrta znači da nam ono što se događa na televiziji - posebice javnoj - jest važno. A što se pak Stankovića i Pernara tiče, krivi su obojica, iako je zapravo ponašanje i jednoga i drugoga bilo posve uobičajeno, čak i očekivano.

Pernar je, naravno, ispao neozbiljan i nezreo sugovornik. Zahtijevajući da mu voditelj i urednik jedne vremenski ograničene emisije dopušta da u odgovorima govori koliko god želi i štogod želi pokazao je da ne samo da nema pojma o televizijskim emisijama (što, načelno gledano, i ne mora znati, ali bi mu pokoja osnovna spoznaja dobro došla), nego i da ne razumije javnu komunikaciju, barem ne u nekom njezinu pristojnom, ne-ekscesnom obliku. Sasvim je sigurno da će incident u emisiji pokušati i u brojnim slučajevima uspjeti zaspinnati i predstaviti kao još jedan dokaz da HRT napada Živi zid i da ga je Stanković u toj tradiciji pokušao cenzurirati, a on se hrabro odupro u stilu parole: 'Nikad robom', ali to se može učiniti i kroz mudar dijalog, a ne samo kapricioznim inzistiranjem na vlastitim monolozima. Namjerno kažem da se to može, a ne da je Pernar to mogao jer u potonje nisam baš sigurna, posebice nakon današnjeg ispada.

Stanković je, pak, pokazao da nije baš vješt u kontroliranju sugovornika. Činjenica da Pernar na svaki mogući povod upada u beskrajne monologe o Izraelu i Palestini, zlim bankarima, Rusima i Amerikancima i sličnim bjelosvjetskim zavjerama poznata je već i na najudaljenijim planetima Sunčeva sustava. Svi znaju da je Pernar spreman i na pitanje: 'Koliko je sati?' izmudrijati neki odgovor koji će se svesti na to da, nemam pojma, 'američka korporacijska politika nameće pomicanje satova u jesen i u proljeće zato da bi nas podjarmili ISTO KAO I PALESTINCE U IZRAELU' (ovo sam, naravno, izmislila radi ilustracije, ali znate što želim reći), i to je Stanković morao uzeti u obzir dok se pripremao za emisiju. Morao je nekako barem pokušati eliminirati tu opasnost - primjerice, na početku kazati: 'Svi znamo za vaše teorije o Izraelu, Palestini, bankama, monetarnom sustavu, Rusima i Amerikancima, ali ja bih vas zamolio da ovaj put porazgovaramo o nekim specifičnim temama'. To je ono što meni, kao totalnom nevježi za vođenje talk-showova prvo pada na pamet, a Stankoviću ili nije palo na pamet ili je zaključio da to nije potrebno, u kojem mu je slučaju zaključak loš. Podržavam njegovu tvrdnju da je on taj koji će odlučivati kada će i što pitati gosta u emisiji, ali ne mislim da je mudro to izvesti tako da gostu u brk skrešeš: 'Ja ću vas pitati ono što ja hoću i kada ja hoću' jer čak i ljudi manje skloni ekscesima nego Pernar na takav stil ne reagiraju baš najbolje. Naravno, moguće je da bi Pernar i u takvoj situaciji razvezao Markove konake o nečemu pedesetom, a jednako razvedenom od stvarnosti, kao što su chemtrailsi ili, ne znam, pohane bukovače u saborskoj kantini te da bi jednako prošvikao kad bi Stanković (s pravom) prekinuo i pokušao vratiti na temu, ali onda bismo barem znali da je Aco nešto pokušao. Ovako je Pernar ispao nezreo i kapriciozan, a Stanković nespreman i kapriciozan. Dobitna kombinacija.

Pozitivno je u cijeloj priči na kraju samo ono što su oba 'junaka' ove priče i sebi i ovome drugome istodobno napravili i reklamu i antireklamu. Nema, naime, nikakve sumnje da će se o današnjoj emisiji 'Nedjeljom u 2' još podosta raspravljati i međusobno se nadmudrivati. Jedni će tvrditi da je Pernar 'car', a Stanković 'luzer', drugi će tvrditi suprotno, treći će obojicu proglašavati 'luzerima', četvrti jednoga, pa drugoga pa obojicu proglašavati popularnim ideološkim etiketama i na njih svaljivati svu krivnju za stanje politike, medija i položaja Hrvata u svemiru. Svaki povod da se domaća raspravljačka ekipa međusobno pokolje i verbalno pošalje u logor za neprijatelje izvrstan je način da dođeš u središte pozornosti pa će i Stanković i Pernar to imati prilike još neko vrijeme pomalo iskorištavati. Po načinu na koji će (i hoće li) to učiniti vidjet će se tko je doista u ovoj priči 'faca', a tko 'dno'.