Sisačka industrijska baština ima sve preduvjete da postane turistička atrakcija, pa i biciklistička. Štoviše, tridesetak kilometara vožnje biciklom već je bila lijepa bike ruta. Turizam je samo jedan od mogućih oblika revitalizacije nekada velikih industrijskih centara. Velike peći i dimnjaci u željezari, lučko tankersko pristanište, brodogradilište te brojna naftna i plinska postrojenja, spomenici su jednog vremena. Kao i brojne skulpture u radničkom naselju Caprag, zelene površine i jezerca. Podatak da je u Sisku pedesetak kilometara željezničkih kolosijeka, dovoljno govori o tome da industrijsku baštinu treba zaštititi i osmisliti joj novo lice
Biciklijada pod nazivom 'Industrijska baština Siska' bila je po mnogo čemu jedinstvena i posebna. Nakon okupljanja ispred Turističke zajednice Siska na obali Kupe, krenuli smo na rutu koja potiče na razmišljanje jer obilazimo tvornice koje kao da više nikome ne trebaju. No je li baš tako? Stari most spada u red velebnog graditeljskog zdanja još iz 1934. i danas je u funkciji, zaštitni je znak Siska i jedan od naših najljepših mostova. Prije nego što smo ga prešli, zaustavili smo se kraj zapuštene munjare iz koje je prije više od stotinu godina Sisak dobivao prvu struju. U ništa boljem i derutnom stanju je nekadašnji žitni magazin s druge strane Kupe. Usput saznajemo da je Sisak imao nekada i dvije pivovare.
No pravi industrijski bike tour tek slijedi. Idemo desnom obalom Kupe prema Capragu i velikom industrijskom divu - željezari. Prolazimo kroz radničko naselje koje je svojevremeno izgrađeno za desetak tisuća ovdašnjih radnika i njihovih obitelji. Pokazuju nam i inženjersku ulicu gdje su stanovali upravitelji, rukovoditelji i inženjeri. O tome koliko je naselje bilo tada moderno i urbano, dovoljno govori podatak da su stanovnici imali plinsko grijanje, mnoge sadržaje za rekreaciju i opuštanje, pa čak i olimpijski bazen. Puno zelenila, parkova i jezera osmišljeni su kako bi radnici i njihove obitelji imali što kvalitetniji život. Čak su i postavljene mnoge skulpture od kojih neke imaju i danas umjetničku vrijednost.
U srce željezare doveli su nas ravnatelj sisačkog muzeja Vlatko Čakširan i direktorica turističke zajednice Milijana Borojević u pratnji mnogobrojnih biciklista, na čelu s članovima BK Roda i biciklista Labudova koji su također podržali ovu manifestaciju i biciklijadu. I dok svi gledamo u nebo i promatramo visoke peći, dimnjake i danas velebna graditeljska zdanja, svako malo nas, što dobronamjerno ili baš i ne, zaskoči neki portir ili osiguranje i raspituje se o našim namjerama. Iako najavljeni, nismo baš mogli ući u sve prostore, pogotovo ne rafineriju.
Iako ćemo obići tek dio industrijske baštine, na biciklu ćemo biti gotovo više od tri sata i proći dobrih trideset kilometara. Sljedeći objekt na ruti je riječna luka Crnac gdje pristaju tankeri s naftom. Tako smo imali priliku vidjeti i posjetiti naftni terminal na Savi i usput saznati da je Sisak imao prvu rafineriju još 1907. godine, a izgradio ju je Shell. Nafta je, naravno, dolazila Dunavom i Savom do Siska. Ovaj grad bio je poznat i po kemijskoj industriji Radonja uz čije pogone smo samo prošli. Kao i Segestice i Siscije, koji su djelomično u funkciji.
Ipak, najljepši je bio posjet vrlo aktivnom i jedinom hrvatskom riječnom brodogradilištu. Posjet brodovima koji se grade ili obnavljaju na suhom vezu bio je prava atrakcija. Imali smo priliku obići brod koji se rekonstruira baš za turističku namjenu i bit će dio kulturne ponude Siska. Tako su biciklističke kacige zaposjele palubu i kormilo, a biciklisti u Sisku postali prvi promicatelji i promotori industrijske baštine, nekad velikog ponosa i uspjeha grada. Ovoga puta obišli smo sjevernu i južnu industrijsku zonu, a obilazak završili na ciglarskom jezeru gdje se nekada vadila cigla. Sada se cijeli prostor počeo revitalizirati i uređivati kao zona za rekreaciju, po uzoru na zagrebački Bundek.
Lijepo vrijeme i dobra biciklijada, to je uvijek dobar recept za dobro raspoloženje. No ipak, za vrijeme pedaliranja diskretno se provlačila nelagoda. Zaboga, ovdje je ne tako davno radilo na desetke tisuća ljudi, od ovoga je ne tako davno živio cijeli Sisak. Rane su sigurno još uvijek friške, no činjenica je da današnjem svijetu više nisu potrebni velebni pogoni i tvornice, barem ne u ovom obimu. Pa ih je bolje prenamijeniti u bilo koju društveno odgovornu svrhu. Već sada su u nekim dijelovima industrijske zone izrasli novi manji pogoni. Očito će revitalizacija, ako se njome budu htjeli polučiti bilo kakvi rezultati, pa i turistički, zahtijevati puno truda, ideja i inovacija, kako bi ovaj nekadašnji gigant imao novu budućnost.
Tu je već i napravljen prvi korak u tom smislu. Projekt grada Siska pod nazivom 'Info centar industrijske baštine - Holandska kuća' ukupne vrijednosti devedeset i pet milijuna kuna, već je prihvatilo Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova Europske unije. Odobreno je financiranje s bespovratnim sredstvima u visini od dvadeset milijuna kuna, a rok izvedbe je dvije godine. To je za sada jedinstveni projekt takve vrste u Hrvatskoj, osmišljen u svrhu prezentacije industrijske baštine kao turističkog potencijala. Ideju za projekt dao je ravnatelj Gradskog muzeja Vlatko Čakširan na temelju dugogodišnjih istraživanja vezanih uz industrijsku baštinu.
Također, u Sisku je održano predavanje 'Europske perspektive u zaštiti industrijske povijesti i slovenska iskustva'. Sve se to zbiva u sklopu 'Dana industrijske baštine grada Siska'. Glavna tema bila su europska iskustva u zaštiti i prezentaciji industrijske baštine kao jedne od temeljnih vrijednosti utkanih u povijest toga dijela svijeta. Stručnjaci, s lokalnom zajednicom i zainteresiranim pojedincima, pronalaze rješenja zaštite industrijske baštine kao važnog dijela zajedničkog identiteta i novih prostora za ekonomski prosperitet te njezina uključivanja u budući razvoj pojedinih sredina. Iskustva pojedinih europskih zemalja mogu pomoći i našoj zemlji na putu prema što kvalitetnijoj valorizaciji i prezentaciji takvog tipa baštine.
