Najveća prednost bike krstarenja koja u pravilu traju sedam dana jest ta što cikloturisti mogu oploviti pola Jadrana i još se voziti biciklom po pet ili šest otoka. Doduše, sve ovisi o vremenu jer na moru je kapetan broda glavni, a potom bike vodiči i biciklisti. No bike doživljaji i oni morski neće sigurno izostati. Nije neuobičajeno da se u kojoj skrivenoj otočnoj oazi navrati i na kupanje, što turisti iz sjevernih dijelova Europe redovito iskoriste. Ima još prednosti, otočne prometnice više nisu prometne, tako da se bez problema i prevelike brige mogu koristiti, primjerice, na Hvaru ili Korčuli. Kada je u pitanju južni Jadran, uobičajeni su posjeti poluotoku Pelješcu, zatim Braču i Mljetu. Brod pristaje gotovo uvijek u samom centru grada pa je zanimljivo nakon napornog pedaliranja, iz broda doslovce zakoračiti na gradski trg Hvara ili Korčule.

Svaka otočna destinacija ima svojih čari. Brač i Pelješac puno uspona, ali i skrivenih mjesta do kojih se inače ne bi moglo doći ili da ih obilazite autom, trebalo bi tjedan dana samo za jedan otok. Uz, naravno, puno veće troškove. Prednost broda je što cikloturiste iskrca na jednoj strani otoka, a na drugoj ukrca. Tako je prva postaja Milna na Braču, odakle ruta ide prema Nerezinama, a usput prolazi još kroz fascinantna Bobovišća. Kamene kuće i popločane uličice odaju sklad i jednostavnost nekadašnjeg pučkog središta. Ruta ide prema kamenom obronku i Nerežišćima skoro četiristo metara nad morem. Uz uobičajeni odmor biciklisti nastavljaju glavnom bračkom cestom prema Vidovoj gori. Tu slijedi zasluženi odmor, nezaboravan pogled na Bol te otoke Hvar i Vis. Rute su obično duge oko četrdeset kilometara. Ova je baš i možda jedna od zahtjevnijih, ali u pravilu je, pogotovo u ovo doba godine, može gotovo svatko prijeći. Nakon ručka u ambijentu prastarog bračkog pastirskog staništa Gažul, sve dalje izgleda kao iz bajke, pogotovo spust do Bola gdje već usidren čeka bike kruzer.

Isplovljavanje je obično navečer, ali ovoga puta i ne bez razloga jer jača jugo, a luka u Starom Gradu na Hvaru je zaštićena i obožavaju je svi kapetani. Kako i ne bi kada je brod u velikoj uvali siguran od svih vjetrova i nevera, kojih u ovo doba godine već ima poprilično. Brodska hrana meni se uvijek činila kao domaća, pa oni koji vole zdrave i lagane obroke s puno povrća, ali i ribe, doći će na svoje. Uz druge morske specijalitete neće požaliti ni za gastro ugođajem. Uostalom, kao što rekoh, mnogi restorani još su otvoreni i s obzirom na to da nema više ni gužvi, a ribe u ovo vrijeme ima puno, može se i u vlastitom aranžmanu na dobru večeru. Turisti to obično iskoriste kada je na brodu polupansion zbog organizacije ture, doručak i ručak.

Lijepo je obići grad Hvar na biciklu, kao i preko Pitvi kroz mali tunel do hvarske Svete Nedjelje. Bicikliranje po Hvaru potraje i dva dana jer treba obići i mnoge vinarije, ali i malu Veneciju – Vrbosku. Samo na biciklu može je se tako doživjeti. Nakon Hvara obično slijedi dulja vožnja brodom do Korčule, koja se može dobro iskoristiti za sunčanje na palubi ili naprosto uživanje. Bicikl se može unajmiti za turu ili, ako želite voziti svoj, možete ga povesti. Bicikli su sigurni, uvijek na palubi broda ili s vama na turi. S obzirom na veliko jugo, ovoga puta neće se moći do Mljeta, ali će zato popodnevni posjet otoku Korčuli i vožnja uz mala mjesta uz obalu biti izvrstan kraj dana.

Nakon što se olujno jugo preko noći dobro valjalo i kiša dobro ispadala, slijedi novi dan, razgledavanje Korčule i uobičajeno ispijanje kave te kratka vožnja brodom do Orebića. Biciklisti su svugdje dobrodošli, a ugostitelji su primijetili da biciklisti produljuju sezonu. Kaže nam jedan vlasnik slastičarnice: 'Prije bismo zatvorili lokal nakon prve bure, sada to činimo nakon što posljednji biciklist ode s otoka.' Lovište je naše iduće odrediše. To je malo mjesto smješteno u jednom od najljepših zaljeva na poluotoku Pelješcu. Brojne uvale, prirodne plaže i dobra klima Lovište su učinili atraktivnim. Glavna uvala ima uvijek toplije more, a broj sunčanih sati godišnje je veći od tri tisuće. Da biste stigli do našeg malog mista, morate proći cijeli Pelješac, kažu nam ovdje. Tako je, Lovišta kao da su na kraju svijeta, ali i mi smo se morali dobro pomučiti jer trebalo je prijeći prijevoj vrlo visokog poluotoka.

Ovoga puta pričekali smo brod jer je morao raditi vrlo veliku turu oko rta, a i vrijeme nije bilo baš idealno. Brzo napuštamo uvalu i krećemo put kopna gdje nas čeka sve ljepše vrijeme. Umjesto Mljeta, uskače ponovo Brač i južni dio koji nismo posjetili. Lijepo vrijeme prati nas od Sućuraja do Pučišća koja su, pak, na drugoj strani otoka i poznata po kamenoklesarskoj tradiciji. Ovo je bila također vrlo lijepa bike vožnja, s isto tako lijepim pogledom na brački kanal i obalu. Zadnjeg dana noćna destinacija je Omiš i vožnja uz Cetinu. Petnaestak kilometara, tek toliko da se malo opustimo vozeći po laganoj i ravnoj ruti. Spavanje na brodu nije bilo uopće loše i imao sam pogrešne aluzije o tome. Jednom me samo probudilo nevrijeme, ljuljanja nije bilo jer je brod u pravilu na vezu u mirnim i dobro zaštićenim uvalama. Zapravo, sve je bilo veliko pozitivno iznenađenje, posebno uživanje i sunčanje na gornjoj palubi. Brodski restoran je prostran, a preko dana služi i za dnevni boravak. Slijedi povratak u Split na polazišnu točku sedmodnevnog biciklističkog i brodskog druženja.

Ove godine su vrlo popularne bike&hike ture koje uz pedaliranje podrazumijevaju i hodanje te odlazak do otočnih vrhova. To je dalo dodatnu tim ponudu malim brodovima kojih je na Jadranu sve više. U pravilu primaju tirdeset do pedeset turista koji su smješteni u vrlo komforne kabine. Iako se za cikloturiste ne vodi zasebna statistika, a pogotovo ne one koji su bili gosti na kruzerima, pretpostavlja se da je ove godine na taj način bicikliralo po otocima oko trideset tisuća turista. Sigurni avanturizam je po meni tajna uspjeha bike kruzera. Dok ste preko dana u divljini naših otoka, popodne već uživate u mondenom okruženju broda i grada s pogledom na neki novi otočni skriveni dragulj.