Jedna od njih, žena, bila je u mogućnosti uzeti bočicu s kavom i piti na slamku - što je bilo prvi put da se sama poslužuje još od njezinog moždanog udara 15 godina ranije, izvijestili su u srijedu znanstvenici.

'Imala je osmijeh na licu, koji ja i istraživački tim nikada nećemo zaboraviti', rekao je dr. Leigh Hochberg sa iz američkog ministarstva za veterane, jedan od autora studije objavljene online u časopisu Nature.

Objavljeno izvješće prvi je dokaz da ljudi s teškim ozljedama mozga mogu učinkovito kontrolirati protetsku ruku, koristeći mali moždani implantat koji prenosi živčane signale na računalo.

Znanstvenici su godinama predviđali da će takvo povezivanje mozak-računalo jednoga dana omogućiti ljudima s ozljedama mozga i leđne moždine da žive neovisnije od drugih. Prije toga, znanstvenici su dokazali da su ljudi mogu naučiti pomicati kursor računala sa svojim mislima, kao i da majmuni mogu manipulirati s robotskom rukom.

Tehnologija još nije spremna za upotrebu izvan laboratorija, kažu stručnjaci, ali nova studija je važan korak naprijed, jer pruža dramatičan dokaz da je mozgom upravljana protetika na dohvat ruke.

'To je spektakularan rezultat, u mnogim aspektima', rekao je John Kalaska, neuroznanstvenik sa Sveučilišta Montreal, koji nije bio uključen u studiju. To je, po njegovim riječima, 'logičan sljedeći korak u razvoju te tehnologije. To je vrsta posla koju treba obaviti i daljnja potvrda opravdanosti korištenja ove vrste pristupa, kako bi se paraliziranim ljudima dao određeni stupanj autonomije'.

Dvoje ljudi uključenih u studiju, 58-godišnja žena i 66-godišnji muškarac, su kvadriplegičari, koji ne mogu koristiti svoje udove kao rezultat moždanih udara koje su pretrpjeli prije više godina.

Svaki je imao maleni senzor veličine dječjeg aspirina implantiran ispod lubanje, u području motoričkog korteksa za koji je poznato da je aktivan kada ljudi miču ruke ili šake. Oni su naučili pomicati robotsku ruku, montiranu na visini ramena na kolicima pored njih, promatrajući istraživače koji su pomicali ruku i zamišljajući da je zapravo kontroliraju.

Senzor - silikonski čip s 96 elektroda povezanih sa skupinama živaca - prenosi elektronske impulse živaca o tom zamišljenom kretanju na računalo, putem žica. Računalo bilježi obrasce, a zatim ih prevodi u elektroničke naredbe: pomakni lijevo, sad dolje, sad desno.

Uz malo treninga, dvojica sudionika su preuzeli kontrolu nad rukom. To je bilo prvi put u tri godine da muškarac koristi bilo koji ekstremitet, i prvi put u 15 godina za ženu. Oboje su bili u mogućnosti pomicati robotsku ruku i bili su dovoljno vješti da hvataju objekte od spužve.

'Bilo je ohrabrujuće vidjeti da su, 15 godina nakon što je mozak 'odvojen' od udova, još uvijek u mogućnosti generirati sve neuronske aktivnosti potrebne da naprave pokrete', rekao je John Donoghue, neurolog na Sveučilišta Brown, jedan od autora studije.

Koautori studije su dr. Hochberg, Patrick van der Smagt sa Zavoda za robotiku i mehanotroniku u Njemačkoj, i istraživači iz Opće bolnice Massachusetts.

Istraživači još uvijek imaju mnogo prepreka koje trebaju prijeći prije nego ta nova tehnologija postane praktična u stvarnom svijetu, rekli su stručnjaci. Oprema korištena u studiji je glomazna, a pokreti učinjeni s robotom grubi. A silikonski implantati se uglavnom kvare s vremenom (iako ga žena u studiji nosi već više od pet godina i još uvijek radi).

Nitko još nije demonstrirao učinkovit bežični sustav, niti toliko usavršen da može potpuno zaobići robotiku i odašiljati moždane signale izravno u mišiće - na način koji bi omogućio složene pokrete.

Po riječima dr. Donoghuea, krajnji cilj je razviti sustav koji je tako djelotvoran i diskretan da osobe s ozljedama mozga 'mogu komunicirati s okolinom, a da nitko ne zna da koristite sučelje mozak-računalo'.