'Smatram da je neobična pojava o kojoj su nedavno javili iz Tevatrona u SAD-u potvrda postojanja Higgsova bozona', rekao je za tportal Nielsen.

'Fizičari uglavnom ne vjeruju u to jer im se čini da se Higgs ne raspada onako kako su očekivali. Međutim, prema mojoj ideji to bi trebao biti Higgs. Ja naime smatram da je standardni model fizike u suštini ispravan, ali i da postoji mogućnost da se 12 gornjih kvarkova (temeljnih građevnih blokova materije koji zajedno s donjim kvarkovima stvaraju neutrone) poveže zajedno u vrlo laka vezana stanja. U takvom vezanom stanju Higgs postaje vrlo laka čestica pa će se raspadati upravo u dva mlaza kako je opisano u izvješću Tevatronovih stručnjaka. Ne očekuje se da Higgs to radi, no što je Higgs lakši, to će njegov raspad više nalikovati onome koji je opisan u studiji', objasnio je Nielsen. (Izvješće Tevatronova tima pogledajte ovdje)

U svojem predavanju na Fakultetu političkih znanosti karizmatični je fizičar kroz popularne prezentacije nastojao pojasniti svrhu i temeljne postavke svoje teorije struna, ciljeve Velikog hadronskog sudarača (LHC), ali i odgovoriti na brojna pitanja gostiju koji su dupkom ispunili dvoranu premalenu da primi sve znatiželjnike.

Strpljivo, ali živahno, s dosta humora, uz izražajnu gestikulaciju i neobične glasovne varijacije 71-godišnji je Danac na zahtjev posjetitelja, koji su slobodno prekidali njegovo predavanje kada im nešto nije bilo jasno ili kada su htjeli pokazati da nešto znaju, govorio i o putovanju kroz vrijeme, teoriji relativnosti, kvantnoj mehanici, paradoksu Einstein-Podolski-Rosen, solarnim olujama, pa čak i o bogu i duhovima.

Prema Nielsenu, za boga nešto više mjesta ima u teoriji koja se naziva nasumična mehanika nego u standardnom modelu. No, kaže otac struna, fizika trenutno ne potvrđuje ni njega ni duhove, a oba bi se entiteta trebala uklopiti u njene zakone.

Uz simpatične ilustracije, koje je iscrtao na folijama i školskoj ploči, Nielsen je objasnio da LHC nije bacanje novca uludo kako to neinformirani ljudi često doživljavaju. U LHC-u se traga za konačnom teorijom svega koja bi povezala teoriju relativnosti s kvantnom teorijom i obuhvatila sve fundamentalne sile prirode, uključujući i gravitaciju. Tehnologije koje su upotrijebljene u njegovoj izgradnji mogu se primijeniti i isplatiti u novim projektima. Primjerice, sudarač je građen oko 150 metara ispod zemlje, što može biti korisno iskustvo u gradnji podzemne željeznice. Uz to, možda pronađemo i teoriju svega, objasnio je fizičar.

Nielsen ističe da teorija svega ne mora nužno biti jednostavna. Možda se čak pokaže da su konačni zakoni vrlo složeni, međutim morali bi uvijek funkcionirati u praksi.

Priznaje da eksperimenti još nisu potvrdili postojanje čestica koje bi bile dokaz teorije struna te da tek manji dio znanstvene zajednice prihvaća mogućnost da bi ona, odnosno njezina novija verzija - teorija superstruna (danas ih ima pet) - mogla biti pravo rješenje tajne prirode, no uvjeren je da se istraživanja u LHC-u i Tevatronu kreću u tom smjeru.

Teorija struna nastoji izmiriti opću teoriju relativnosti i kvantnu mehaniku, a kandidat je za ujedinjujuću teoriju svega koja bi poznate fundamentalne sile i materiju opisala u matematički potpunom sustavu. Prema njoj, objasnio je Nielsen, elektroni i kvarkovi u atomima nisu tijela bez dimenzija već jednodimenzionalne crte koje vibriraju. Oscilacije struna stvaraju poznata svojstva subatomskih čestica kao što su naboj, masa, spin i okus. No njihova je dužina vrlo mala, tako da su zapravo gotovo točke. U teoriji struna ni Veliki prasak ni crne rupe ne moraju biti singulariteti jer se materija može sažeti do veličine struna, ali nikada do nule.

Budući da se standardni model fizike čestica lijepo uklapa u teoriju struna te zato što mnoga načela i svojstva koja iz nje proizlaze pokazuju veliku logičku konzistenciju, neki teorijski fizičari danas vjeruju da je ona dobar korak prema konačnom cilju.

Nakon predavanja, koje je završilo burnim pljeskom, organizator je najavio da će Nielsen razgovor sa zainteresiranim gostima nastaviti u obližnjem kafiću.

Nielsen je u medijima postao poznat i po zanimljivoj ideji da bi se Higgsov bozon, budući da se kao samostalna čestica teško slaže s prirodom ovog svijeta, u LHC-u mogao vratiti kroz vrijeme u prošlost i sabotirati svoju vlastitu pojavu (pogledajte video desno).