Naime, nova istraživanja svemirskog mikrovalnog pozadinskog zračenja (CMB), koje je svojevrsna jeka velikog praska, pokazala su da su neki od tih 'svemirskih mjehura' ostavili tragove u našem svemiru.

Ideja multisvemira popularna je u suvremenoj fizici, međutim, nije joj lako pronaći eksperimentalne dokaze.

Studiju, koja će biti objavljena u časopisu Physical Review D, u narednim bi godinama trebale dodatno potvrditi informacije koje prikuplja teleskop Planck.

Njezini autori dosad su analizirali podatke što ih je u sedam godina zabilježila NASA-ina sonda Wilkinson Microwave Anisotropy Probe (WMAP) koja mjeri male razlike u temperaturi CMB-a. Letjelica je lansirana 2001. godine, a njezina mjerenja imaju ključnu ulogu u razvoju Standardnog modela kozmologije.

Prema teoriji multisvemira, koja se službeno zove 'vječna inflacija', svemiri se stalno stvaraju, uništavaju i međusobno sudaraju, a prostor među njima brzo se širi tako da jedan drugome zauvijek ostaju izvan dosega.

Međutim, Hiranya Peiris, kozmologinja sa Sveučilišta u Londonu, i njezini kolege zaključili su da svemiri koji se stvaraju u blizini našega mogu ostaviti karakteristične tragove u CMB-u.

'Slušala sam o tim multisvemirima godinama, no tu ideju nikada nisam uzimala za ozbiljno jer sam mislila da se ne može provjeriti', rekla je dr. Peiris za BBC. 'Stoga me oduševila pomisao da se njihovo postojanje ipak nekako može testirati – to je jednostavno fantastično.'

Tim dr. Peiris prvi je predstavio mogućnost prema kojoj bi se na temelju kružnih tragova u CMB-u mogli prebrojati svemirski mjehuri koje trenutno možemo vidjeti. U svojem istraživanju stručnjaci su koristili računalni program koji automatski traži krugove i tako smanjuje mogućnost da netko od sudionika vidi podatke koje očekuje, unatoč tome što oni zapravo ne postoje.

Program je otkrio četiri područja koja bi mogla biti tragovi svemirskih mjehura. Interpretacija tih tragova kao svemirskih mjehura 10 puta je vjerojatnija od standardne teorije kojom se tumače varijacije u CMB-u. No dr. Peiris ističe da statističko značenje tih mjehura ipak nije dovoljno pa će trebati potražiti i druge podatke koji bi potvrdili postojanje multisvemira.

Britanska kozmologinja uvjerena je da će informacije što ih prikuplja vrlo osjetljiv teleskop nove generacije - Planck - uskoro dati pouzdanije odgovore na pitanje postoje li multisvemiri. No njegova mjerenja ne mogu se javno diskutirati prije siječnja 2013.

Dr. Peiris kaže da, čak i ako postojanje drugih svemira dobije konačnu potvrdu, o tim kreacijama nikada nećemo moći ništa više saznati. 'Bilo bi divno kada bismo mogli izaći iz našeg mjehura, međutim, to neće biti moguće. Oni se rađaju jedni pored drugih i sudaraju se poput mjehura u sapunici. No potom se međusobno udaljavaju brže od brzine svjetlosti', rekla je kozmologinja.

Svemirsko mikrovalno pozadinsko zračenje je toplinsko zračenje koje gotovo jednoliko ispunjava vidljivi svemir. Kada se svemir gleda tradicionalnim optičkim teleskopima, čini se da je potpuno mračan, međutim, osjetljivi radioteleskopi pokazuju da u njemu postoji slab pozadinski sjaj koji se ne može povezati sa zvijezdama, galaksijama ili drugim objektima. Taj sjaj je najsnažniji u mikrovalnom dijelu spektra elektromagnetskih valova. CMB se najbolje može objasniti kao trag stanja u ranom svemiru koji je, prije formacije zvijezda i galaksija, bio ispunjen jednolikim sjajem magle vruće vodikove plazme. Kako se svemir širio, plazma i zračenje postajali su sve hladniji te su se počeli stvarati stabilni atomi. Svemir je postao proziran, a fotoni koji su postojali u to vrijeme nastavili su putovati sve do danas iako su s vremenom postajali sve bljeđi i sve slabiji jer je njihov broj ostajao isti u sve većem prostoru. Ti fotoni smatraju se jekom velikog praska. Prema teoriji multisvemira, sudari našeg svemira sa susjednim trebali bi ostaviti traga u CMB-u (kliknite na sliku desno za uvećanje).