Budući da je prof. Paar sudjelovao u prvim fazama izrade NOK-a, pokušali smo kroz intervju doznati zašto danas smatra da je njegova konačna verzija problematična.
Zašto mislite da je u NOK-u temeljna znanost zapostavljena i zašto je to opasno?

Jednostavno. Postotak broja stranica koje se odnose na matematiku, fiziku, kemiju, biologiju i tehnički odgoj bitno je smanjen u odnosu na ono što imamo sada, ali i u odnosu na programe srednje Europe.

Posebno me zabrinjava bitno reduciranje matematike. Neke europske zemlje pod utjecajem određenih krugova jedne pedagoške škole udarile su po temeljnim znanjima. To je dovelo do pada interesa mladih za sve tehničke i prirodoslovne struke, ali isto tako i za danas možda najvažniji segment ekonomske struke, a to su ekonomski matematički modeli. Zemlje srednje Europe, Austrija, Bavarska i Slovenija nisu nasjele na to. One su zadržale jaka temeljna znanja i tako si omogućile razvoj. U Njemačkoj se školska politika uglavnom radi na razini saveznih država. U nekima, primjerice u Bavarskoj, sustav ima jaka temeljna znanja. No u drugima je došlo do njihove redukcije pa im danas nedostaje oko 80.000 inženjera i 20.000 liječnika.

U velikim problemima je i Finska koja je nekad imala izvrsno školstvo. Zbog udara po temeljnim znanjima, i ondje je došlo do drastičnog pada interesa mladih za inženjerske i slične struke pa se Finska u tom smislu našla na europskom dnu.

Kada je skupina nas znanstvenika nedavno bila na razgovoru s predsjednikom Ivom Josipovićem, on nas je pitao ono što se i sam kao roditelj često pitam – nisu li školski programi postali previše enciklopedijski, odnosno nemamo li previše znanja koje se uči napamet umjesto znanja koje se može trajno koristiti. To je svjetski trend – manje enciklopedijskog gradiva, a više aktivnog sudjelovanja u istraživačkoj nastavi; više poticanja na razmišljanje, logičko zaključivanje i interdisciplinarnost. On je naglašen u ključnim dokumentima SAD-a i EU-a zadnjih godina, a u našima nije prisutan. Prije svega tu mislim na dokument Nacionalne akademije SAD-a o temeljnim znanjima koji je napravljen na zahtjev kongresa SAD-a, a koji američka administracija koristi. Sličan je i dokument Komisije EU za obrazovanje. NOK je u suprotnosti s tim principom.

Osim toga, u svijetu je već prepoznato da se situacija zapravo ni ne može poboljšati samo dokumentima, nego da su apsolutni prioritet nastavnici. Treba poboljšati njihov materijalni i društveni status; bitno poboljšati njihovo stalno stručno usavršavanje – omogućiti im napredak u metodama poučavanja i uvođenje u znanstveni rad. Primjerice, nastavniku informatike trebalo bi omogućiti da mjesec ili dva u godini provede u nekoj informatičkoj tvrtki ili na sveučilištu kako bi se upoznao s najnovijim trendovima u svome području koje se brzo razvija.

Što kažete na kritike nekih krugova u politici da vi predstavljate fizikalni lobi koji je zainteresiran da održi i poveća broj svojih studenata i količine svojih udžbenika – da se bojite da se kadrovi nastavnika ne počnu obrazovati na Učiteljskom fakultetu? Konačno, vi ste autor nekih od udžbenika.

Žalostan sam kada vidim metode Ministarstva znanosti obrazovanja i športa. Neki danas kažu i da sam ja jedan od krivaca za ovakav NOK. Ja sam godinama pokušavao upozoriti na njegove nedostatke, a kada nisam uspio, prije četiri godine podnio sam neopozivu ostavku. Istodobno me se optužuje i kao lobista i kao sukrivca za NOK!

Ja uopće ne predstavljam neko svoje stajalište, već stojim na pozicijama koje je definirala primjerice akademija SADA-a. Prema njihovom dokumentu, ako se želi imati razvijeno društvo, ključna znanja su matematika, prirodni predmeti i informatika. Ja sam sedam godina proveo na najutjecajnijim institucijama u svijetu i iz prve ruke imao prilike vidjeti koja je uloga temeljnih znanja. Što se tiče zalaganja za matematiku i fiziku, trenutačno sam čak zabrinutiji za matematiku. Kao teorijski fizičar ništa ne bih mogao bez matematike, a ona je važna i za inženjerske struke.

Što se udžbenika tiče, ja sam ih počeo pisati u vrijeme Šuvara, kada se gotovo nikakav novac nije dobivao za to, jednostavno zato što uživam u popularizaciji znanosti. Istina je da sam zadnjih godina počeo dobivati neki novac, no ovo je zadnja godina da predajem na fakultetu i zapravo se brinem za svoju djecu i unuke - da će živjeti u nerazvijenoj zemlji. Nijedan od ovih navedenih razloga nikada nije utjecao na mene. Borio sam se protiv šuvarizma još kada nisam bio na fakultetu i kada nisam imao nijedan udžbenik. U to vrijeme bio sam jedini koji mu se u prosvjetnom savjetu suprotstavljao. Prijetili su mi čak i zatvorom. No tada je jedan od vrlo uglednih ljudi lijeve orijentacije poručio da mi ne 'pakiraju'. Koji sam interes tada imao? Isti koji imam i danas.

Više puta ste upozoravali da u Europi postoje određeni lobiji koji Hrvatsku žele vidjeti kao zemlju jeftine radne snage i nisko obrazovanog stanovništva. Koji su to krugovi?

U osam godina u inozemstvu surađivao sam s mnogim znanstvenicima koji su imali poznanike od kojih su neki otišli u politiku pa sam mogao steći dojam o čemu se tu zapravo radi. U Europi postoje različiti lobiji. Mi negativno govorimo o lobijima, međutim oni su način funkcioniranja u demokratskom društvu. Ja sam već tada definitivno upoznao dva suprotna pola. Jedan je bio onaj prema kojem se čitava regija smatrala zemljom jeftine neobrazovane radne snage i velikih prirodnih bogatstava. To je povezano, jer ako je radna snaga slabo obrazovana, neće moći upravljati svojim bogatstvima. To su mi čak govorili neki predstavnici iz EU-a. Preporučili su da se na sveučilištu ograničimo na prve tri godine bolonje i kroz to prepoznamo najtalentiranije, a potom ih isporučimo njima. Oni bi kod njih završili diplomski i doktorirali. Potom bi kod njih radili do 50. godine života, a nakon toga nam se vratili. Ja sam rekao da znam za takve tendencije, ali da sam protiv njih. Odgovorili su da ću i ja imati financijske koristi od toga. To je lobi za zaostalu Hrvatsku.

Međutim, imate i lobi sklon razvijenoj Hrvatskoj u kojem smatraju da ona treba biti zemlja koja zna koristiti svoje resurse. Ti ljudi su mi govorili: 'Ne vjerujte nikome tko kaže da je Hrvatska siromašna resursima. Ona je nevjerojatno bogata. Trebate ostati dio srednje Europe.' Valja se prisjetiti da je početkom 20. stoljeća Austrougarska bila jedna od najrazvijenijih zemalja svijeta, a Hrvatska je bila njezin dio. Zato me boli kada vidim da se s NOK-om školstvo nastoji udaljiti od srednjoeuropskog.

Imamo prijatelje koji nas žele kao ravne sebi, no postoje i oni koji nas žele kao koloniju. Pitanje je s kime ćemo se povezati. Istovremeno se sve više shvaća da su pogreške u školstvu, reduciranje temeljnog znanja, glavni uzrok sadašnje krize.

Što kažete na argumente prema kojima naše gospodarstvo trenutačno ne treba takav visokoobrazovani kadar iz temeljnih znanosti, odnosno da ga ne može zaposliti?

Istina je da sadašnje gospodarstvo velikim dijelom ne treba visokoobrazovani kadar iz temeljnih znanosti. Međutim, postoje i tvrtke koje već sada na njima temelje svoj uspjeh. Treba pokrenuti razvojni ciklus u gospodarstvu pa ćemo ih ubrzo trebati. To je spirala koja se mora pokrenuti, ali to ne možete učiniti ako nemate kvalitetne kadrove. Što će biti sutra? Hoćemo li inženjere uvoziti iz Indije?

Neki smatraju da hrvatsko školstvo jednostavno ne može biti konkurentno, među ostalim i zbog nedovoljno opremljenih institucija, njihovih praktikuma i laboratorija. Što kažete na to?

U SAD-u su obavili vrlo pedantna istraživanja stjecanja i primjene znanja. Pokazalo se da ona najviše ovise o nastavnicima koji su motivirani i doživotno osposobljavani, koji imaju priznanje kako materijalno, tako i društveno. Kvaliteta opreme manje je važna, kao i kurikulum. U SAD-u su odličnom profesoru dali da radi po najgorem kurikulumu s lošom opremom. Pokazalo se da je postizao odlične rezultate dok je loš profesor postizao slabe rezultate i s najboljom opremom i kurikulumom.
Optužuju vas da se protivite razvoju interdisciplinarnosti – povezivanju raznih predmeta u prirodoslovlje, što je trend u pedagogiji.

Postoji dokument EK iz 2007. u kojem se uvodi moderna interdisciplinarnost. MZOŠ zastupa zastarjelu iz 19. stoljeća, a ja onu iz 21. koja se temelji na dokumentima EU-a i SAD-a iz 2007. i 2008. Moderna kaže da su veze među znanostima sve raznolikije i sve dublje, a naše ministarstvo je odvojilo matematiku od fizike. To je 19. stoljeće. U 21. je matematika oruđe fizike. MZOŠ je odvojio fiziku i matematiku i od tehničkog odgoja – to je 19. stoljeće. Ljudima koji su radili na NOK-u dao sam primjer slovenskog kurikuluma - njihove su veze fizike s matematikom i tehnikom čak 10 puta veće nego veze fizike s kemijom i biologijom. No nitko ga nije htio ni pogledati.

Ono što je također neshvatljivo je to da MZOŠ nije reagirao na niz preporuka i kritika Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU). Dok američki kongres pita za savjet svoju akademiju, MZOŠ ne pita već tri godine, štoviše ignorira sve konkretne savjete i mišljenja koja dolaze iz HAZU-a.