Baš kao i uobičajeni kristali, kvazikristali su uređeni u pravilnim strukturama, međutim njihova je simetrija puno složenija. Uzorci koji slijede pravila ove kompleksne simetrije stoljećima su se koristili u umjetnosti. Slični oblici, nalik na mozaik u kojem se uzorci ne ponavljaju, mogu se vidjeti u srednjovjekovnoj islamskoj palači Alhambra u Španjolskoj, međutim materijali s takvom atomskom strukturom nisu pronađeni sve do 1980-ih kada ih je u laboratoriju u posebnim uvjetima stvorio Shechtman.

Prvi prirodni kvazikristali pronađeni su tek 2009. u kamenu u regiji Korjak na istoku Rusije. Pronalazači Paul Steinhardt sa sveučilišta Princeton i njegovi suradnici odmah su posumnjali da bi materijal mogao biti dio meteorita. Međutim, neki drugi znanstvenici, među kojima i stručnjak za meteorite Glenn MacPherson iz instituta Smithsonian u Washingtonu, bili su skeptični.

Steinhardtov tim nedavno je odlučio provesti temeljitu analizu uzorka u kojoj je pronašao dokaze koji su konačno uvjerili i MacPhersona.

U svojem izvješću, predstavljenom u časopisu PNAS, autori su pokazali da je kamen bio izložen ekstremnim tlakovima i temperaturama koje su karakteristične za snažne sudare u kojima se stvaraju meteoridi u asteroidnom pojasu. Tim je također u kamenu pronašao visoke razine izotopa kisika kakve se obično nalaze u meteoritima, a ne u stijenama na Zemlji.

Znanstvenici još ne znaju točno odgovoriti na pitanje kako se kvazikristali formiraju u prirodi, a budući da zapravo krše sva pravila po kojima bi se mogli smatrati kristalima, i danas se ponekad nazivaju 'nemogućim kristalima'. U laboratoriju oni uglavnom nastaju u strogo kontroliranim uvjetima brzim hlađenjem rastaljenih metala poput aluminija i mangana na hladnim površinama. Novo otkriće pokazuje da oni mogu nastati i prirodnim procesima u svemiru u kojem postoje veće varijacije u uvjetima. 'Priroda ih je uspjela stvoriti u uvjetima koje bismo mi smatrali potpuno ludima', objasnio je Steinhardt.