Prema izviješću objavljenom u časopisu Journal of Systematic Palaeontology, ovo stvorenje nazvano Carbonemys cofrinii živjelo je na području današnje Kolumbije, a prvi dijelovi pronađeni su u rudniku ugljena 2005. Fosil lubanje kornjače dug je 24 cm, a njezin oklop 172 cm - bila je gotovo dvostruko veća od kornjača s Galapagosa.

Manje verzije Carbonemysa živjele su istovremeno kada i dinosauri, a golema se pojavila nekih pet milijuna godina nakon njihova izumiranja u vrijeme kada su u Južnoj Americi vladali brojni golemi gmazovi, među kojima i Titanoboa cerrejonensis, najveća zmija koja je ikada pronađena. Znanstvenici vjeruju da je kombinacija promjena u ekosustavu, smanjenja broja predatora te povećanja staništa i količina hrane pogodovala njihovu usponu. Onovremeno stanište Carbonemysa vjerojatno je nalikovalo toplijoj varijanti delte rijeke Amazone.

Kornjača je imala snažne vilice koje su joj omogućile da bude svežder, odnosno da jede svašta - od školjaka do manjih kornjača te čak krokodila.

Do sada je pronađen samo jedan primjerak ove životinje. Dr. Dan Ksepka s North Carolina State Universityja smatra da je to posljedica činjenice da su tako velika stvorenja trebala dosta veliki teritorij da bi se prehranile. 'To je kao da imate jednu golemu kornjaču koja živi i ždere nasred jezera', rekao je Ksepka. 'Ta će kornjača preživjeti zato što je pojela sve glavne natjecatelje za resurse. Našli smo mnoge oklope kornjača s tragovima ugriza krokodila. No nitko nije pokušavao napasti odraslu jedinku Carbonemysa. Zapravo maleni krokodili lako su mogli biti hrana ove kornjače.'