Ministar je tada upozorio da se iz krize koja potresa svijet evidentno najbrže izvlače zemlje koje su kroz dulje razdoblje više ulagale upravo u znanost i obrazovanje.

No detaljniji uvid u Eurostatova istraživanja otkriva da su pravi razmjeri naše sramote još porazniji nego što to pokazuje gornja brojka – u ulaganju u obrazovanje, ali osobito u istraživanja i inovacije značajno zaostajemo čak i za većinom tranzicijskih zemalja. Rezultat je da imamo vrlo malo inovacija i patenata, 20-ak puta manje od europskog prosjeka te da smo po udjelu zaposlenih s visokim obrazovanjem na začelju Europe.

Za obrazovanje izdvajamo premalo

Primjerice Hrvatska je u 2009. za obrazovanje izdvojila 4,3 posto BDP-a, Slovenija 5,7, Estonija 6,1, a Litva i Latvija 5,6.

Razvijene europske zemlje u tom segmentu predvode Danska sa 8,7 posto, Island sa 7,8, te Švedska i Norveška sa 7,3 posto.

Budući da se Hrvatska ne može pohvaliti visokim BDP-om, o ulaganju u znanost još bolje govore apsolutne brojke. Tako je primjerice naša zemlja u 2009. za obrazovanje izdvojila oko 2,9 milijardi eura, Slovenija, s upola manje stanovnika 2,4 milijarde, Irska sa 6,4 milijuna 8,7, a Švedska sa 9,4 milijuna 19 milijardi. Dakle, Švedska je s praktički dvostrukom populacijom izdvojila čak 6,6 puta više.

Jedan od rezultata ovakve politike jest činjenica da je u Hrvatskoj u 2011. udio populacije između 30. i 34. godine koja je uspješno završila studiranje bio 24,5 posto. Iako je to značajan napredak u odnosu na 2002. kada je taj postotak bio oko 16, naša zemlja još uvijek značajno zaostaje za Slovenijom u kojoj je on bio oko 38, za Poljskom sa 37, a osobito za Litvom sa 45,4 i Estonijom sa 40,3. Među razvijenim zemljama tu prednjače Irska sa gotovo 50 posto, Norveška sa 49 i Luksemburg sa 48 posto.

Ulaganje u istraživanja još je mnogo poraznije!

No još veći problem naše politike nesumnjivo je ulaganje u znanstvena istraživanja, inovacije i razvoj tehnologija. Hrvatska je 2010. za taj sektor izdvojila tek 0,73 posto BDP-a, čak nešto manje nego 2002. kada je postotak bio blizu 1. Zemlje s kojima se volimo uspoređivati izdvojile su gotovo dvostruko više - Slovenija oko 1,3, a Češka i Estonija oko 1,6 posto.

Naravno, razvijenim zemljama tu gledamo u leđa iz velike daljine. Primjerice Finska, u koju se rado ugledamo, izdvaja gotovo 5,5 puta više od nas - 3,9 posto, Švedska 3,4, a Danska 3,1 posto.

Malen udio obrazovanih u zaposlenoj populaciji

Udio zaposlenih s visokim obrazovanjem u ukupnom broju zaposlenih u Hrvatskoj je 23 posto, u Sloveniji 26, u Mađarskoj 28, a u Latviji i Litvi 27 posto.

U razvijenim europskim zemljama on je najviši u Norveškoj - 47 posto, Islandu i Luksemburgu 45, a u Danskoj 44 posto.

Postotak zaposlenih s visokom stručnom spremom u znanosti i razvoju u Hrvatskoj je 0,56 posto, u Sloveniji 1,24, a u Češkoj jedan posto. U razvijenim zemljama taj je postotak također značajno viši - u Luksemburgu 2,1 posto, Danskoj 1,8, a u Švedskoj 1,6 posto.

Dvadesetak puta manje patenata od prosjeka EU!

Rezultati ovako malih izdvajanja očito se odražavaju u broju aplikacija za patente u Europskom uredu za patente.

Hrvatska je tako 2009. imala 5,6 aplikacija na milijun stanovnika, što je čak manje nego 2002. (8,3). Slovenija je imala 15 puta više od nas - 82, Estonija 38, Češka 25,5, a Mađarska 20.

S razvijenim zemljama bolje je da se uopće ne uspoređujemo. Lihtenštajn je imao čak 1.280 aplikacija na milijun stanovnika, Švicarska 379, Švedska 306, a prosjek u EU je bio 108, dakle 20-ak puta više nego u RH!

Ovakva situacija odražava se i na globalnu konkurentnost Hrvatske, jer su u njoj jedan od značajnih čimbenika inovacije. Tako je ove godine Hrvatska između 144 zemlje svijeta pala za pet mjesta na 81., niže čak i od Crne Gore i Makedonije. Među prvih deset na ovoj listi dominiraju upravo europske zemlje koje najviše ulažu u znanost i obrazovanje poput Švicarske i Finske.

Bivše su vlasti prikrivale pustoš i kaos u znanosti

Pomoćnik ministra znanosti prof. dr. sc. Saša Zelenika kaže da je ovakvo stanje razumljivo jer su u resoru naslijedili financijski, kadrovski i koncepcijski kaos koji su bivše vlasti sustavno prikrivale. Situacija je, ističe, još poraznija u privredi, no ona se također reflektira na znanost.

'Naš prvi zadatak je zaustaviti negativne trendove, a tek onda stvoriti pretpostavke za dugoročno poboljšanje', rekao je.

Mada je u zemlji sa zapuštenim gospodarstvom teško zaposliti bilo kakve kadrove, u MZOS-u smatraju da rješenje ipak treba tražiti u visokom obrazovanju, jer ono privlači investitore. No za to nam je, kaže Zelenika, potrebna dobra strategija na kojoj se aktivno radi.

'Moramo prilagoditi upisnu politiku i studijske programe. Imamo rastući velik broj visoko obrazovanih. Međutim, među njima je više od 30.000 nezaposlenih, a većina, oko 30 posto, su ekonomisti. Moramo bolje promišljati strukturu visokog školstva. Tu će nam pomoći Zakon o hrvatskom kvalifikacijskom okviru koji će stvoriti poveznicu između obrazovanja i tržišta rada. Stoga radimo međuresorno, s ministarstvima gospodarstva, poduzetništva, financija i regionalnog razvoja na investicijama i strukturnim fondovima koji bi trebali privući dolazak tvrtki i omogućiti razvoj novih. Dobar primjer je češki grad Brno koji je uspio privući dvije milijarde eura iz EU-a. Prilično velik dio toga išao je u obrazovanje i znanost, a rezultat je da je tamo veliki broj multinacionalnih kompanija otvorio predstavništva te se stvorilo jako propulzivno gospodarstvo. Na tome radi Agencija za investicije i konkurentnost. U Poljskoj slično tijelo privlači milijardu i pol eura godišnje.'

Pozitivnih primjera ima, ali ne zahvaljujući sustavu!

Dobrih primjera ima i u našoj zemlji, međutim, oni postoje usprkos, a ne zahvaljujući sustavu, kaže Zelenika. Jedan od njih je Jadranski galenski laboratorij koji vrlo brzo raste i na temelju kadrova koje stvara Sveučilište u Rijeci.

Drugi, također u Rijeci, bio je Saipem Mediterranean Services iz grupacije ENI koji je 2005. otvorio laboratorij za ispitivanje tehnologije zavarivanja zbog Tehničkog fakulteta koji je stvarao kadar strojara i brodograditelja.

Zelenika upozorava da u ovom procesu postoje i određene opasnosti, jer neke zemlje puno bolje reguliraju svoje poticaje za inovativne tvrtke.

'Tako bi se, primjerice, moglo dogoditi da tvrtka poput Ericssona izmjesti svoje poslove u Rumunjsku, jer oni imaju bolje strukturirane poticaje. Mi nastojimo iznaći modele za zadržavanje kompanija koje su već tu, no mogli bismo ih izgubiti ako ne budemo pametni i aktivni', kazao je pomoćnik ministra.

Do 2020. Vlada planira postotak visoko obrazovanih podići na oko 30 posto, no sustav se istovremeno treba prilagoditi promjenama u strukturi gospodarstva koje će se događati. Također treba promijeniti strukturu ulaganja tako da država ne bude glavni financijer.

'Prošle smo godine zaustavili pad ulaganja u znanost, a sada je najvažnije promijeniti njihovu strukturu kako bi više sredstava dolazilo iz privatnog sektora. U uspješnim zemljama poput Finske oko 2/3 financija za znanost dolazi iz privrede. Kod nas od onih 0,75 posto BDP-a oko 0,4 posto dolazi iz proračuna, a tek oko 0,35 iz privrede.'

Zelenika ističe da znanost može pomoći da se izdvajanja povećaju barem u apsolutnim iznosima, ako već ne u postocima.

'Znanstvenici mogu pomoći da nam BDP počne rasti pa će rasti i apsolutni iznosi čak i ako se postoci ne povećaju. Ovako, čak i da povećamo izdvajanja na jedan posto, ako nam BDP pada za pola posto svake godine, ništa nismo postigli', objasnio je.

Bez odricanja neće biti ni razvoja!

Kao jedan od velikih problema svog resora istaknuo je činjenicu da čak 90 posto proračuna MZOS-a ide u plaće, dok sve ostalo, uključujući razvoj, treba odraditi sa samo deset posto.

'Zato nas razočarava stav sindikata koji ne prihvaćaju da se bez određenih privremenih odricanja ne može postići srednjoročno poboljšanje', rekao je komentirajući nedavni neuspjeh pregovora sa sindikalnim predstavnicima.

'U visokom školstvu broj nastavnika u svim zvanjima u zadnjih je pet godina narastao za 26 posto. Teško je ne razmišljati kako bi se s tim, ali i s materijalnim resursima moglo raspolagati i puno racionalnije. Sindikati su trebali pristati odreći se dvije božićnice i jednog regresa dok privreda stenje, dok imamo najveće poreze na svijetu, koje ne možemo smanjiti, jer nemamo otkud financirati goleme izdatke. Drugim riječima, trebamo konačno shvatiti da svi skupa, pa i zaposlenici u državnim i javnim službama, živimo iznad svojih mogućnosti', poručio je Zelenika.