UNATOČ DARWINU

Konačno otkriveni korijeni homoseksualnosti

13.12.2012 u 15:59

Bionic
Reading

Epigenetika, odnosno ekspresija gena – način na koji se oni uključuju i isključuju pod utjecajem prekidača tzv. epi-oznaka – ključan je čimbenik koji odlučuje hoće li netko imati homoseksualne sklonosti, pokazalo je novo istraživanje

Prema studiji, koja je u utorak objavljena u časopisu The Quarterly Review of Biology, epi-oznake specifične za spol, koje se u principu ne prenose s roditelja na djecu pa se na taj način 'brišu', ponekad ipak prijeđu s oca na kćer ili s majke na sina te uzrokuju homoseksualnost.

Evolucijski gledano homoseksualnost je osobina koja se ne bi trebala ni razviti niti održati zbog prirodne selekcije. Unatoč tome ona je uobičajena i među ljudima i među životinjama. Neka ranija istraživanja pokazala su da ona zna biti prisutnija u nekim obiteljima pa je većina znanstvenika zaključila da je zabilježena u genima. Međutim, unatoč brojnim studijama nikada nije otkriven nijedan gen koji bi bio odgovoran za homoseksualnost.

U novom istraživanju stručnjaci s National Institute for Mathematical and Biological Synthesis (NIMBioS) povezali su evolucijsku teoriju s novim otkrićima u molekularnoj regulaciji ekspresije gena i utjecaju hormona na razvoj spolnosti te stvorili biološki i matematički model koji otkriva ulogu epigenetike u homoseksualnosti.

Epi-oznake su posebne informacije koje su pridružene genima i reguliraju njihovo ispoljavanje. Dok geni sadrže upute za razvoj i funkcioniranje nekog dijela našeg organizma, epi-oznake određuju kako će se te upute izvršavati – kada, gdje i koliko će se neki gen ispoljiti tijekom razvoja. Epi-oznake se obično iznova stvaraju u svakoj generaciji, međutim, nova su istraživanja pokazala da se ponekad prenesu s jedne na drugu te doprinesu sličnosti među rođacima i izazovu efekt kakav imaju zajednički geni.

Epi-oznake ključne za određivanje spola stvaraju se u ranoj fazi razvoja zametka i štite spol od snažnijih prirodnih varijacija u razinama testosterona koje se očituju u kasnijoj fazi razvoja. Spolne epi-oznake tako sprječavaju da zametak djevojčice postane maskulariziran pod utjecajem visokih razina testosterona, a obrnuto vrijedi za zametke dječaka. Različite epi-oznake štite različite spolne osobine – od genitalija, preko spolnog identiteta do spolnih sklonosti. Međutim, kada se epi-oznake prenesu s očeva na kćeri ili s majki na sinove, one mogu uzrokovati suprotan efekt – feminizaciju nekih spolnih osobina sinova ili maskulinizaciju kćeri.

Novi matematički model otkriva i zašto se geni koji kodiraju ovakve epi-oznake mogu lako proširiti u populaciji unatoč prirodnoj selekciji. Naime, oni će u principu uvijek povećati reproduktivnu sposobnosti roditelja, a tek vrlo rijetko izbjeći brisanje i smanjiti sposobnost potomstva.

'Prijenos spolno protivnih epi-oznaka među generacijama jedini je moguć evolucijski mehanizam fenomena ljudske homoseksualnosti', rekao je suautor studije Sergey Gavrilets, profesor na Sveučilištu Tennessee-Knoxville.