Kanadska kompanija D-Wave počela je prodavati svoja kvantna računala još 2011. godine iako su neki kritičari izrazili sumnju da njihovi proizvodi stvarno koriste neobična svojstva kvantne mehanike budući da se temelje na neuobičajenoj metodi tzv. adiabatskog kvantnog računanja.

Za razliku od klasičnih bitova, kvantni bitovi, odnosno kubiti, mogu istovremeno imati vrijednosti i jedan i nula, što im teoretski omogućuje postizanje puno većih brzina (pogledajte infografiku desno dolje). Međutim, da bi stvarno bili kvantni, kubiti moraju biti povezani neobičnim svojstvom koje je poznato kao kvantna sprega. Kada su jednom povezana, svojstva kvantno spregnutih čestica, primjerice spinovi elektrona, ostaju povezana čak i kada se one udalje na velike razdaljine. Promjena u jednoj čestici trenutno će izazvati promjenu u drugoj. Problem je u tome što je kvantnu spregu nemoguće izmjeriti dok računalo radi. No u ožujku dva su neovisna testa neizravno potvrdila da D-Wave stvarno koristi pojavu koju je Albert Einstein nazvao sablasnim djelovanjem na daljinu.

U novoj studiji Catherine McGeoch s Amherst Collegea u Massachusettsu, savjetnica D-Wavea, i njezin kolega Cong Wang sa Simon Fraser Universityja usporedili su brzine običnog računala i kvantnog računala od 439 kubita te utvrdili da je kvantno čak 3600 puta brže.

D-Waveovo adiabatsko računalo, hlađeno tekućim helijem do temperature blizu apsolutne nule, temelji se na procesoru koji se sastoji od sitnih čestica niobija okruženih metalnim navojima. Kada se kroz navoje propusti struja, nastaju magnetska polja koja uzrokuju promjene stanja kubita. D-Wave je konstruiran tako da rješava neke probleme optimizacije, odnosno da smanji broj rješenja složenih jednadžbi tako što odabire vrijednosti određenih varijabli. Njegove prednosti važne su za mnoga zahtjevna područja razvoja računala kao što su primjerice prepoznavanje slika i učenje strojeva.

McGeoch je svakom sustavu dala pola sekunde da pronađe najbolje rješenje za određeni problem optimizacije. Svako testiranje ponovila je sa 100 verzija. Potom je provela eksperimente s problemima koji su uključivali još više varijabli i još složenije jednadžbe. D-Wave je uvijek otkrio prava rješenja u manje od pola sekunde dok se čak i najbolje od konvencionalnih računala CPLEX s najvećim problemima mučilo oko pola sata.

Stručnjaci su, naravno, svjesni da usporedba običnih računala sa specijaliziranim, kakvo je kvantno, nije pravedna, jer će specijalizirana uvijek biti brža. No u sljedećem koraku tim D-Wavea namjerava usporediti kvantno računalo sa specijaliziranim konvencionalnim.