Monash Vision system, koji je razvilo 60 stručnjaka sa sveučilišta u Melbourneu, sastoji se od para kamera koje se postavljaju na naočale slično kao u Google Glass sustavu te usatka u mozgu koji je s njima bežično povezan. Čip preko elektroda stimulira vizualni korteks u stražnjem dijelu glave, a mozak obrađuje podatke i pretvara ih u slike.

Nova tehnologija omogućit će slijepim ljudima da vide objekte kao nizove boja i točkica koje će formirati oblike nalik na rojeve zvijezda. Program za prepoznavanje lica omogućit će korisnicima da identificiraju ljude, a s novim sustavom bit će kompatibilni i brojni drugi korisni softveri. Projekt je vrijedan 15 milijuna dolara.

Tim iz Monasha u narednim mjesecima planira testirati svoj izum, a prototip bi trebao biti lansiran u prvoj polovici 2014. godine. Ako testovi budu uspješni, tehnologija bi se već u narednim godinama mogla naći u širokoj primjeni.

Stručnjaci predviđaju da bi uz pomoć njihovog izuma moglo progledati oko 85 posto potpuno slijepih ljudi. Postojeće tehnologije koje se temelje na usadcima u mrežnici, a ne u mozgu, omogućuju vraćanje vida za samo 10 posto slijepih - većina ih ima oštećene oči pa ne mogu koristiti usatke u mrežnici. Drugim riječima bioničke oči pomoći će ljudima koji slabije vide ili su potpuno slijepi neovisno o tome je li uzrok glaukom, degeneracija makule, dijabetička retinopatija, oštećenje živca ili neka druga bolest. Čipovi su potpuno biološki neutralni tako da ih tijelo neće odbacivati, a ugrađivat se uobičajenim neurokirurškim zahvatima kroz mali otvor na lubanji.

Direktor projekta prof. Arthur Lowery istaknuo je za australske medije da je to prvi sustav koji koristi bežičnu vezu zbog čega je vrlo praktičan - nema nikakvih kutija, žica i sl.

'Čak i male količine informacija strašno su korisne ljudima koji ništa ne vide. Razgovarali smo s ljudima koji su nam rekli da nemaju pojma u kojem smjeru se nalazi prozor... Strašno je kada ne znate tko sve sudjeluje na nekom sastanku niti obraća li pozornost na vas', objasnio je Lowery i dodao: 'Primjerice, tijekom sastanka u uredu čovjek bi želio znati tko je sve za stolom. Mogli bismo svaku osobu predstaviti emotikonom (kao što je smajli op. a.) koji bi pokazivao da li sudionici slušaju i da li se slažu.'