U organizaciji Razreda za prirodne znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti i Hrvatskog povjerenstva za geodeziju i geofiziku u petak 11. listopada 2013. u Knjižnici Akademije održana je radionica Globalno zatopljenje, otapanje ledenjaka i podizanje morske razine, u povodu dovršenja novog dokumenta Međuvladina odbora za klimatske promjene (IPCC) objavljenog 27. rujna u Stockholmu. Radionica je omogućila da svega dva tjedna nakon objave hrvatski znanstvenici i javnost dobiju informaciju o dokumentu te o suvremenim tekovinama klimatoloških istraživanja.

Čvrsti dokazi o ljudskom utjecaju

Izvješće je predstavila njegova koautorica, doc. dr. sc. Valentina Radić, glaciologinja sa sveučilišta u Vancouveru, koja je istaknula da su od prethodnog izvješća iz 2007. do danas proširena znanstvena istraživanja utemeljena na mjerenjima, teorijskim analizama i numeričkom modeliranju, čime je učvršćena spoznaja prema kojoj su ljudske aktivnosti glavni pokretač recentnih klimatskih promjena. Ljudi mijenjaju energetsku ravnotežu klimatskog sustava tako što mijenjaju Zemljinu površinu i atmosfersku koncentraciju plinova i aerosola. Procjena klimatskih promjena bazira se prije svega na podacima koji dokumentiraju stanje u atmosferi, oceanima, tlu i ledenom pokrovu, a mjerenja u atmosferi i polarnim ledenim plohama pružaju čvrst dokaz da je koncentracija stakleničkih plinova porasla tijekom posljednjih 200 godina, dok su globalna temperatura i globalna morska razina porasle tijekom posljednjih 100 godina. Satelitska mjerenja i mjerenja sa Zemlje ukazuju na povlačenje planinskih ledenjaka i ledenih kapa, na smanjenje površine arktičkog leda i na promjene u polarnim ledenim plohama.

Najviše CO2 u 800.000 godina

'Koncentracije ugljičnog dioksida u atmosferi drastično su se povećale, da bi danas dosegle razinu koja nije dosegnuta u proteklih 800.000 godina, što je dokazano promatranjem uzoraka ledenih polarnih jezgri. Snažan rast tog stakleničkog plina zabilježen je od početka industrijskog doba, a u odnosu na predindustrijsko razdoblje koncentracije ugljičnog dioksida povećane su 40 posto, poglavito zbog emisije fosilnih goriva i masovne sječe šuma. Oceani su preuzeli 30 posto emitiranog ugljičnog dioksida, što je povećalo njihovu kiselost i utjecalo na mikrobiološku ravnotežu. Udio kisika u atmosferi se smanjio, a zabilježen je značajan porast razine temperature zraka iznad kopna, mora i površinske temperature mora', kazala je doc. dr. sc. Valentina Radić, koja je navela i četiri scenarija buduće promjene klime, od najoptimističnijeg do najpesimističnijeg. Prema blagom scenariju, koncentracije ugljičnog dioksida u atmosferi mogle bi početi padati sredinom 21. stoljeća. No, čak i kada bi emisije ugljičnog dioksida u atmosferi sada drastično pale – što je malo vjerojatno – mnogi aspekti klimatskih promjena osjećali bi se još stoljećima.

Zatopljenje već vidimo

Doc. dr. sc. Valentina Radić smatra da su posljedice globalnog zagrijavanja već itekako prisutne.

'Gotovo je sigurno da će biti više vrućih temperaturnih ekstrema i manje hladnih ekstrema na dnevnim i sezonskim skalama. Toplinski valovi javljat će se češće i biti dugotrajniji, iako će i dalje biti povremenih ekstremno hladnih zima. Arktik će se zagrijavati brže od globalnog prosjeka, u ekstremnom modelu mogao bi do kraja stoljeća ostati bez leda, a gube se i kopneni ledenjaci. Uslijed topljenja ledenjaka razina mora mogla bi porasti od 25 centimetara do jednog metra', dodala je doc. dr. sc. Radić.

Na neke ocjene i predviđanja iz Izvješća osvrnuo se u svom predavanju prof. dr. sc. Mirko Orlić iz Geofizičkog zavoda Andrija Mohorovičić Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu koji je bio jedan od recenzenata novog izvješća. On je objasnio kako se odvija transport topline u klimatskom sustavu, istaknuvši da on ovisi o Sunčevu zračenju, o količini aerosola i o koncentraciji stakleničkih plinova u atmosferi. Govorio je i o efektu staklenika, a u vezi problema porasta razine mora kazao je da se treba organizirati prilagodba neminovnim promjenama gdje god je to moguće.

Paar: Temperature ne rastu

Nakon izlaganja povela se živa i polemična rasprava u kojoj se na Izvješće kritički osvrnuo akademik Vladimir Paar. On je prigovorio da kod donošenja zaključaka nisu uzeti u obzir svi fizikalni faktori i istaknuo da u posljednjih 15 godina srednja temperatura na Zemlji ne raste nego polako pada, iako bi trebala rasti zbog povećane koncentracije ugljičnog dioksida. Razlog je, po njegovim riječima, pojačano kozmičko zračenje, dok je do prije 15 godina temperatura rasla jer je Zemlja izlazila iz malog ledenog doba.

Otvarajući radionicu, predsjednik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti akademik Zvonko Kusić kazao je da je draž znanosti u tome da se neprestano propitkuje i da stalno ide prema novome. Poručio je da se Akademija bavi aktualnim temama i nastoji predlagati rješenja utemeljena na znanstvenim, etičkim i moralnim načelima te tako djelovati društveni korektiv i referentni centar na koji se društvo i nacija mogu osloniti.