Hrvatski psiholozi u srijedu su pokrenuli potpisivanje peticije među pripadnicima struke i studentima koji su jasno dali na znanje da će na skorom referendumu glasati PROTIV promjena kojima bi se u Ustavu brak definirao isključivo kao zajednica muškarca i žene
Kako je psihologija u ovom pitanju zasigurno jedna od najmjerodavnijih znanosti, ako ne i najmjerodavnija, svoj stav potkrijepili su stručnim argumentima koji su utemeljeni na brojnim istraživanjima LGBT osoba i njihovih veza, koja su do danas provedena u Hrvatskoj i svijetu. Inicijativa je krenula od studenata, međutim, ubrzo su je prihvatili i diplomirani psiholozi i struka uopće. Mada su u Hrvatskoj malobrojni, peticiju je do petka ujutro potpisalo više od 530 psihologa i studenata psihologije! Organizatori su za tportal objasnili kako su smatrali da im je dužnost reagirati u ovoj situaciji.
Njihovo otvoreno pismo predstavljamo vam u cijelosti:
'Tijekom „javne rasprave“ o pitanju uvođenja odredbe u Ustav prema kojoj je brak isključivo zajednica muškarca i žene, koristili su se različiti (kvazi)argumenti za artikulaciju različitih stajališta, a vrlo malo činjenica. U skladu s takvom situacijom, mi, studenti psihologije u Republici Hrvatskoj, ali i svi ostali istomišljenici, dolje potpisani, izjavljujemo da smo PROTIV uvođenja u Ustav takve odredbe zbog sljedećih razloga:
HOMOSEKSUALNOST NIJE BOLEST!
Hrvatski psiholozi u svojem djelovanju vode se, između ostaloga, i spoznajama, zaključcima i smjernicama izdanim od strane Američke psihijatrijske asocijacije (APA). Službeni stav APA-e, nije se mijenjao od 1974, a glasi ovako:
“Homoseksualnost sama po sebi ne predstavlja problem u rasuđivanju, stabilnosti, pouzdanosti te općenito u društvenim i radnim sposobnostima, stoga je odlučeno da APA osuđuje svaku javnu i privatnu diskriminaciju usmjerenu protiv homoseksualnih osoba u područjima kao što su zapošljavanje, domaćinstvo, javni smještaj, ovlasti, te proglašava da se homoseksualne osobe ne smije stavljati pred veće zahtjeve u smislu rasuđivanja, kapaciteta i pouzdanosti nego što to vrijedi za ostale osobe…” (American Psychiatric Association, 1974)
Drugim riječima, između heteroseksualnih i homoseksualnih osoba, postoji samo razlika u seksualnoj orijentaciji, dok ne postoji razlika ni u kakvim drugim psihološkim sposobnostima, te se osuđuje svaki pokušaj različitog tretmana homoseksualnih osoba isključivo na temelju njihove seksualne orijentacije.
GLASAMO PROTIV diskriminacije!
VEZE
Različita istraživanja (Kurdek, 2004; Kurdek, 2005.; Peplau i Fingerhut, 2007; Gottman i Levenson, 2004) pokazala su brojne sličnosti između homoseksualnih i heteroseksualnih veza. Ista razina zadovoljstva vezom i predanosti partneru, slični problemi i uzroci sukoba u vezi, slični načini izražavanja osjećaja i pokazivanja ljubavi, gotovo isti prediktori zadovoljstva i stabilnosti veze, samo su neki od njih.
Naravno, postoje i razlike između homoseksualnih i heteroseksualnih veza (Kurdek, 2004; Roisman i sur, 2008): homoseksualne veze su tajne, izložene većem stresu i povezano s time, zdravstvenim problemima. Homoseksualne veze jesu manje stabilne od heteroseksualnih, međutim, razlog tomu su manja socijalna podrška od obitelji te nepostojanje formalnih institucionalnih barijera za prekid veze (Kurdek, 2004).
No, postoje i pozitivne razlike u korist homoseksualnih veza: visoki standardi jednakosti u vezi, češće zajedničko odlučivanje te češća povezanost čak i nakon prekida (Andersson i sur., 2006).
GLASAMO PROTIV naglašavanja razlika!
GLASAMO PROTIV zanemarivanja sličnosti!
GLASAMO PROTIV ignoriranja konteksta!
RODITELJSTVO
Iako nije predmet predstojećeg referenduma, u tijeku rasprava provlači se i tema roditeljstva u homoseksualnim vezama. U dosadašnjim objavljenim studijama, ispitano je preko 500 djece gejeva i lezbijki roditelja te niti jedno nije imalo konfuziju oko svoga rodnog identiteta (Technical Report, AAP, 2002; Anderssen i sur., 2002; APA, 2006), postojeći podaci ne ukazuju na veći stupanj homoseksualnosti kod djece koju odgajaju lezbijke i očevi gejevi (Stacey & Biblarz, 2001). Za djecu koju podižu istospolni parovi nije vjerojatnije da će se značajno više identificirati kao biseksualna, kao lezbijke ili gejevi te se većina njih identificira heteroseksualnim (Judith Stacey & Timothy Biblarz, 2001).
Nadalje, “Ne postoji znanstveni dokaz da je učinkovitost roditeljstva povezana sa seksualnom orijentacijom roditelja: lezbijke i gejevi roditelji jednako su kao i heteroseksualni roditelji sposobni svojoj djeci pružiti podržavajuću i zdravu okolinu... Istraživanja pokazuju da prilagodba, razvoj i psihološka dobrobit djece nije povezana sa seksualnom orijentacijom roditelja te da djeca čiji su roditelji lezbijke i gejevi imaju podjednake mogućnosti za napredovanje kao i djeca heteroseksualnih roditelja...” (American Psychiatric Association, 2004).
GLASAMO PROTIV prikrivenih namjera!
DJECA
Ni prava djece nisu predmet ovog referenduma, no i ona se spominju kao argumenti u raspravama. Samo neka od trenutno uskraćenih prava djeci čiji roditelji su u homoseksualnoj vezi: nemogućnost uključivanja nebioloških roditelja te roditelja koji nije usvojitelj u planove zdravstvenog osiguranja, nedozvoljen pristup posmrtnoj pripomoći i socijalnim službama kada nebiološki roditelj, ili roditelj koji nije usvojitelj, umre ili iz drugih razloga nije u mogućnosti skrbiti za dijete, zakonski nereguliran roditeljski odnos s djetetom koji imaju nebiološki roditelj ili roditelj koji nije usvojitelj zbog čega je djetetu uskraćeno 1) pravo na život s nebiološkim roditeljem ili roditeljem koji nije usvojitelj, te uskraćeno 2) pravo na financijsku pomoć u slučaju razdvojenosti roditelja ili nasljedstva u slučaju smrti roditelja.
GLASAMO PROTIV jer se tiče i nas!
LGBT osobe „najčešće se od stručnjaka obraćaju psiholozima i imaju najviše povjerenja u njih“ (Bosnić i sur., 2012.)
GLASAMO PROTIV jer našu podršku imate i dalje!'