Poznati parovi u posljednje se vrijeme razvode više no ikada, najčešće zbog novih ljubavi. No što se to doista događa i uzrokuje toliko slomljenih srca, javnih prepucavanja o tome tko je u pravu, a tko u krivu, pri čemu djeca ostaju bez obitelji kakvu su dosad poznavala
Iva Majoli i Stipe Marić, Tony Cetinski i Ivana Nobilo, Lucija i Boris Novković, Niko i Simona Kranjčar, Ana Gruica i Dijan Jahjefendić te Branimir Brkljač i Lana Pavić - samo su neki od mnogih poznatih parova koji u posljednje vrijeme nisu pronašli zajednički jezik i dovoljno ljubavi da sačuvaju brak i obitelj.
I dok neki parovi, poput Ive Majoli i Stipe Marića, daju detaljne intervjue o svojim životima, rastavi i nevjeri, drugi se ipak trude dostojanstveno okrenuti novu stranicu u životima. Toni Cetinski i Ivana Nobilo tako su kratko komentirali za medije da su i dalje u dobrim odnosima, poslovno surađuju, a veže ih i najvažnija stvar u njihovim životima - kćerkica Pia.
No zašto se parovi tako olako rastaju, čak i kada nije treća osoba, odnosno nevjera u pitanju? Odgovor smo potražili od profesorice psihologije i psihoterapeutkinje Aleksandre Mindoljević Drakulić. Ona kaže da kada danas govorimo o razvodima, gotovo je uobičajeno da se na taj životni događaj gleda kao na 'američki fenomen'. No praćenjem svjetskih trendova, posve je jasno da je razvod univerzalan te da postoji gotovo u svim zemljama svijeta, pa i u Hrvatskoj.
Ono što je zajedničko svima u svijetu jest činjenica da se stopa razvoda u industrijaliziranom i urbaniziranom svijetu povećavala od sredine 20. stoljeća, a pokazivala je rast čak i u zemljama s jačom vjerskom tradicijom, poput Italije, Španjolske, Irske ili Portugala.
Razlozi za sve manjim brojem sklopljenih i sve većim brojem razvedenih brakova mnogobrojni su i za svaki brak različiti, ali se mogu pronaći i u svjetskoj eskalirajućoj ekonomskoj krizi koja je od sloma bankarskoga sustava 2008. godine pogodila i Hrvatsku.
'To se ogleda u tome da (mladi) ljudi ne mogu rješavati svoja egzistencijalna pitanja poput stambenoga prostora i nalaženja sigurnog zaposlenja, pa uglavnom rade na određeno vrijeme za nisku plaću bez radnoga vremena (posebice u trgovinskom sektoru) i ne vide daljnju perspektivu. Bilježi se i kontinuiran trend smanjivanja broja novorođene djece u Hrvatskoj, što znači da svaka generacija ima i manje žena koje će kasnije rađati svoje potomke. Osim toga, žene i muškarci u Hrvatskoj sve kasnije stupaju u brak i odgađaju vjenčanje, što je također stanovit odgovor na rastuću ekonomsku recesiju. To je, naravno, samo najuočljivije objašnjenje, a postoje i druga objašnjenja zbog čega se raspadaju brakovi, koja se definitivno prepliću s ovim ekonomskim uzrocima i pogrešno bi bilo odvojeno ih promatrati', rekla nam je profesorica Mindoljević Drakulić i dodala da je to već neka druga psihološka tema.