Na nedjeljnom referendumu o definiciji braka zaokružit ćete protiv. Zašto?
Zato što ova inicijativa poručuje da je moja veza, ljubav i obitelj manje vrijedna od one raznospolne, a tu poruku pokušava usaditi u pravni temelj Hrvatske, Ustav. No to ni približno nije najvažniji razlog zašto ću glasati protiv. Ovaj je referendum Pandorina kutija, širom otvara vrata 'demokratskom' gaženju drugoga; pederi, ćirilica - tko je sljedeći za odstrel, na kome će se sljedećem ventilirati frustracija i nemoć naroda? Više od svega glasat ću protiv jer je ovo inicijativa koja razdvaja ljude - koja je umjesto na razumijevanju i empatiji prema bližnjemu zasnovana na strahu, paranoji, odbacivanju. Neću reći mržnji, jer vjerujem da oni koji se posljednjih mjeseci nabacuju kamenjem ne znaju što čine.

Zašto je važno da ljudi ne ignoriraju referendum, već da izađu i zaokruže protiv?
Zato što je to malo truda, pet minuta posla za jednakiju i pravedniju, sretniju i humaniju Hrvatsku, zato što se svaki glas broji, zato što nas se inače ne konzultira ni oko čega - pa sad kad već imamo priliku oglasiti se, bilo bi dobro da taj glas bude izjava ljubavi, a ne urlik u boj.

Je li točno da Vam je osoba koja Vam je posudila 15 tisuća eura nudila oprost duga ako na referendumu glasate za? Je li bilo premišljanja?
Otac moje najbolje frendice, kojemu dugujem 15 tisuća eura, uistinu je predložio da mi oprosti dug ako, uz fotografske dokaze, glasam za. Ne znam je li se šalio, ali odbila sam ga bez sekunde razmišljanja. Nije stvar u tome da će moj glas prevagnuti ili odlučiti, nije stvar u tome je li me netko fotkao dok to radim ili sam listić ispunila nasamo, u društvu vlastite savjesti - ali to je kao da se od mene traži da potpišem da se Romima zabrani da idu u 'naše' škole, da se Hrvaticama zabrani brak sa Srbima itd. Takvim inicijativama koje su očito utemeljene na obezvređivanju drugoga ne bih dala glas ni za milijun dolara, pa ni za noć s Demi Moore.

Što Mimi Simić znači sloboda?
Netko je jednom pametno rekao da moja sloboda završava ondje gdje tuđa počinje. Ili, popularnije, ne čini drugima što ne želiš da drugi čine tebi. U toj je rečenici sva mudrost svijeta - šteta što je toliko rijetka u praksi, pa i među kršćanima.

Kako objašnjavate svakodnevne ispade, izjave, komentare... koji su prepuni diskriminacije i šovinizma?
Vjerujem da ljudi govore i čine stvari iz neznanja, neinformiranosti i straha. Ako znamo da se prije 150 godina crnce kupovalo na ulici kao predmete, a na linčovanja išlo kao u kazalište, nije teško razumjeti, premda nikad nije jednostavno prihvatiti, ono što se događa na području LGBT prava u Hrvatskoj danas. Srećom, stvari se mijenjaju. Mnogo je zemalja i društava, pa i onih najkatoličkijih, poput Španjolske i Irske, prigrlilo svoje pedere i lezbe - i te zemlje nije pogodio meteor, najezda skakavaca ili epidemija homoseksualnosti. Heterići žive kako su oduvijek živjeli - a homići i njihove obitelji su sretniji - pa je tako, po zakonima statistike, u globalu sretnije i društvo koje zajedno grade. Ja sam u tom smislu strpljiva.

Kakve osjećaje budi u Vama homofobija?
Uglavnom se ne živciram oko izljeva netrpeljivosti s raznih strana, jer sam svjesna tijeka povijesti i jer esencijalno volim vjerovati da su ljudi u svojoj biti dobri, samo im treba malo vremena i truda da se kao takvi autaju.

Što biste poručili onima koji će zaokružiti ZA?
Da se još uvijek stignu predomisliti.