Bronca i srebro s europskih prvenstava u stolnom tenisu koje je osvojila Sandra Paović zanemarivi su u odnosu na hrabrost i optimizam kojim bi mogla opravdati zlatnu medalju u svojoj najvećoj životnoj borbi. Kada je 30. siječnja 2009. godine imala prometnu nesreću u kojoj je teško ozlijeđena prilikom prevrtanja timskog kombija pokraj Pariza, liječničke prognoze nisu bile nimalo dobre. Zadobila je teške ozljede kralježnice, u nogama nije imala osjet, a komunicirala je isključivo rukama. Nije mogla disati. Hitno je operirana. 'U to vrijeme liječničke prognoze bile su vrlo loše. Strahovali su da više neću hodati. Bila sam izgubljena. Nisam mogla govoriti, pomaknuti se, sama jesti. Činilo mi se da nisam živa', ispričala je Sandra 11 mjeseci nakon nesreće tijekom rehabilitacije u najboljem europskom lječilištu u Švicarskoj. Ipak, mnogi stručnjaci se slažu kako je ona bila ključna osoba u svom oporavku. Optimizam, snaga i osmijeh bili su njezino oružje. U teškoj životnoj priči koja je svima mamila suze, količina pozitivnog stava ove Vukovarke bila je nevjerojatno golema.

'Kada sam uspjela pomaknuti nogu, ništa me više nije moglo zaustaviti, dobila sam novi vjetar u leđa. Osim za sebe, borila sam se za roditelje, za svog dečka, ali i za sve one koji su se za mene zauzimali sve to vrijeme', povjerila je hrabra Sandra. Zahvaljujući svom primjeru, tada 26-godišnja sportašica proglašena je ponosom Hrvatske.

Godinu dana kasnije dogodilo se nešto što su liječnici prozvali medicinskim čudom.

'Vjerojatnost da ću ostatak života provesti u kolicima tada je bila 99,9 posto. A ja danas ipak stojim sasvim normalno, napravim pokoji korak i bez štaka u stanu', objasnila je Sandra kojoj je nesreća naprasno prekinula uspješnu karijeru. Ni tada nije posustala. Odlučila je ponovno pokušati zaigrati stolni tenis, a 2013. osvojila je zlatnu medalju u tom sportu za osobe s invaliditetom. Na treninzima je upoznala Daniela Lazova s kojim, osim ljubavi prema istom sportu, dijeli istu sudbinu. Perspektivnog mladog nogometaša iz Kumrovca jedan je skok u rijeku Sutlu prikovao uz invalidska kolica. I njemu je, kao i Sandri, stradala kralježnica. Zadnji dan osnovne škole s prijateljima je otišao na kupanje, a skok na glavu zauvijek mu je promijenio život. 'Iz početka je bilo jako teško. Najteže je bilo priviknuti se da ne možeš na noge i neke osnovne stvari obaviti. Moraš sve iz početka učiti, kako jesti, kako se počešljati, kako na noge stati', rekao je nedavno Daniel kojem je život uljepšala Sandra kada je prvi puta ušla u sportsku dvoranu.

'Kada sam došla na prvi trening, on je bio u dvorani i ja sam se odmah zaljubila. Čim sam ga vidjela bio je tako sladak i simpatičan. Odmah sam vidjela da uživa dok igra stolni tenis i to mi se jako svidjelo. Lijepo se osjećam jer me u potpunosti može razumjeti', ispričala je nedavno za HRT.

31-godišnja Sandra i 23-godišnji Daniel zaručili su na Novu godinu 2013, a nakon godinu i pol dana ljubavi, 26. srpnja uplovili su u bračne vode. Poslije raskošne ceremonije u krugu obitelji, prijatelja i suradnika koji su se okupili u ambijentu dvorane 'Samobor' hotela 'Holiday', Daniel i Sandra otputovali su u Pulu na odmor.

Život se suludo poigrao sa sudbinom ovo dvoje mladih ljudi koji su ipak zahvaljujući svojoj snazi i ljubavi pronašli neki sasvim novi smisao i optimizam na kojem bi im mnogi mogli pozavidjeti.