Iza psihodelične poetike i originalno pomaknute vizije jedne od dosad nazanimljivijih špica za Animafest, krije se mladi autor Dalibor Barić
Multimedijalni umjetnik Dalibor Barić (1974) najpoznatiji je kao autor kratkih animiranih i eksperimentalnih filmova (posebno je zapažen bio njegov rad 'Pain so Light it Appears as Tickle', prikazan na prošlogodišnjem 25 FPS-u), glazbenih spotova (Bilk, Vuneni, Pips, Chips & Videoclips Ante Perković), festivalskih špica (Motovun Film Festival), stripova (koje objavljuje Libra Libera) te instalacija, crteža i kolaža.
ANIMAFEST 2011 from Kresimir Zimonic on Vimeo.
Na inicijativu Krešimira Zimonića, bivšeg dugogodišnjeg ravnatelja Animafesta, kojeg je ove godine na tom mjestu zamijenio Daniel Šuljić, novi autor špice poigrao se s klasičnim zadatostima i unio dozu nadrealne začudnosti koja će sasvim sigurno osvojiti nove, ali i vjerne posjetitelje prestižnog svjetskog festivala animacije.
Najavnu špicu na velikom ekranu vidjet ćemo večeras na svečanom otvorenju festivala u kinu Europa: Barić otkriva kako je bilo surađivati s provjerenim, kreativnim velikanima.
'Koliko god sam potajno priželjkivao raditi s njima, opet sam osjećao laganu tremu svjestan značenja festivala i nivoa izvedbe prijašnjih špica. Osim Zimonića, tu je bio i Samuel Sacher koji je ujedno i autor glazbe za špicu. Jako cijenim njihov rad, kao umjetnici su utjecali na razvijanje mog senzibiliteta prema stripu i glazbi. Uživao sam u njihovom društvu, raditi zajedno je bilo lijepo iskustvo', kaže umjetnik.
Što te najviše inspiriralo?
Sad već sebi djelujem kao 'one trick pony', ali moj trajni fetiš su 70-e, filmovi poput 'Žute podmornice', vintage 'Sesame street' animacije i pop-art psihodeličari Vincent Collins i Peter Max. Ono što me trenutno najviše inspirira dolazi iz književnosti, blogova, a kad u starom stripu 'Batman' naiđem na tekst balon: 'Twin moons! I'm on an alien planet!', moje srce snažnije zalupa.
Je li tvoj izričaj zapravo oblik suvremenog 'realizma' (utoliko što je, možda, i svijet pomalo nadrealan) ili je riječ o tvojoj osobnoj, pomaknutoj viziji?
To je moje podvodno zvono uronjenosti u medij stvarnosti. Način da je pretvorim u film, da je omekšam, učinim podnošljivom. Nekako mi izgleda, kad bi svijet bio nadrealan, da bi imao neke konačne, ispunjive kapacitete, pa bi se taj nadrealni višak vidno prelijevao kao sladoled slobode od LSD-a. Stvarnost je više kao živo blato, boa konstriktor; sve uspješno apsorbira, izbriše tragove za sobom i još ti pošalje račun za struju: from reality with love!
U pripremi je i novi projekt?
Radi se o kratkom animirano-igranom SF filmu. Radni naslov je 'Amnezijak na plaži'. Htio sam da zvuči poput kratkih SF priča iz 70-ih (dok su ljudi još sanjali o budućnosti). Premisa je, ako bi mogli putovati kroz sjećanja i ponovno ih proživjeti, bi li se zatekli tek kao uljezi u vlastitim uspomenama i otkrili da je ono što smatramo svojim autentičnim identitetom samo još jedna fotografija koju upravo neko drugi pokušava personalizirati poput raka samca dok ulazi u napuštenu školjku.
